Pronalazak djeteta Isusa u Hramu. Kako reagira sveti Josip? Poput Gospe: bez razumijevanja.

Ni Gospa ni sveti Josip nisu razumjeli Isusa. Pa ipak su nastavili najvjernije obavljati svoju misiju brige za Njega. To je operativna vjera: vjera prepuštanja u Božje ruke.

Kao što kaže naš Otac, Josip se bezrezervno prepustio u Božje ruke. Molimo Gospodina danas, upravo sada, po zagovoru svetog Josipa - i okrećući se također svetom Josemariji, misleći na ove njegove riječi - da nam pomogne znati kako se bezrezervno prepustiti u Božje ruke.

Njegove ruke dopiru do nas na vrlo različite načine: u neočekivanim događajima, u poznatim planovima koji ponekad mogu izgledati čak i monotono… na tisuću različitih načina.

Neka se znamo prepustiti u Božje ruke, jer smo u njegovim rukama i trebamo tu vjeru!

Razmatranje, 19-III-2026

Želimo da sve što je naše pripada Bogu: naš rad, naš odmor, naša razonoda, naše nade, naše tuge i patnje..., sve to. Jer sve to može biti njegovo, i jer Gospodin želi da sve to bude njegovo, budući da smo njegovi, i želimo biti ipse Christus, sam Krist.

I jesmo, i bit ćemo sve više, ako obnovimo svoje sebedarje milošću Božjom, koja nas nikada nije iznevjerila i nikada nas neće iznevjeriti. Sva snaga za ispunjenje ove iskrene želje za obnovljenom vjernošću je, naravno, tamo gdje mora biti: u samom Gospodinu. I tako svu svoju snagu pronalazimo u Euharistiji, središnjem trenutku svakog dana, u kojem živimo intimno i stvarno sjedinjenje s Kristom, tjelesno poistovjećivanje s Gospodinom. I tamo također živimo ono Ite ad Ioseph, "Idi k Josipu".

Danas možemo zamoliti svetog Josipa da nam pomogne biti duše Euharistije, da nas nauči prebivati ​​u Svetohraništu, pronalazeći snagu da tamo budemo vjerni; svakodnevnu snagu da obnavljamo svoju vjernost, dan za danom, kako bi naša obnova zaista bila "obnavljanje" vjernosti.

Razmatranje, 19-III-2025

"Ime Josip, na hebrejskom, znači 'Bog će dodati'. Bog dodaje neočekivane dimenzije svetim životima onih koji vrše njegovu volju. On dodaje jednu važnu dimenziju koja svemu daje smisao, božansku dimenziju" (Susret s Kristom, br. 40). U najmanjim stvarima (našem radu, našoj molitvi) dotičemo cijeli svijet i dosežemo goleme horizonte. Krist je onaj koji daje veličinu našim djelima. On tamo stavlja tu veličinu. I kada u tvoje ruke, Gospodine, stavimo čak i najmanju stvar, ona dopire do krajeva zemlje, do svake regije, do svakog zadatka. Čak i u zadacima koji se čine - a, ljudski govoreći, možda i jesu - mali i vremenski ograničeni, Ti, Gospodine, možeš učiniti da dosegnu najudaljenije kutke duša blizu i daleko od nas. Vjernost vrijedi svega. Danas je dan da pjevamo u svojim dušama: "Vjernost vrijedi svega."

Razmatranje, 19-III-2025

U svom pismu o svetom Josipu, papa Franjo je razmatrao kako je „u svakoj situaciji Josip izjavljivao svoj vlastiti fiat, poput Marije pri Navještenju i Isusa u Getsemaniju“. Kada je sveti Josemarija govorio o poslušnosti, često se pozivao na svetog Josipa, jer je u patrijarhu vidio srce željno slušanja, srce koje je bilo pažljivo prema Bogu, a također i pažljivo prema okolnostima i ljudima oko sebe. Na primjer, govoreći o povratku iz Egipta, ističe kako „Josipova vjera ne posustaje; on posluša brzo i do posljednjeg slova. Da bismo bolje razumjeli ovu lekciju svetog patrijarha, trebali bismo se sjetiti da je Josipova vjera aktivna, da njegova brza poslušnost nije pasivno podvrgavanje toku događaja.“

U tom smislu, naš Osnivač je cijenio činjenicu da je sveti Josip, budući da je bio čovjek molitve, primijenio svoju inteligenciju na situaciju s kojom se suočavao: "U raznim okolnostima svog života, sveti Josip nikada ne odbija razmišljati, nikada ne zanemaruje svoje odgovornosti. Naprotiv, on stavlja cijelo svoje ljudsko iskustvo u službu vjere (...) Takva je bila vjera svetog Josipa: cijela, puna povjerenja, potpuna. I izražavala se u učinkovitoj predanosti Božjoj volji s inteligentnom poslušnošću."

Možemo razumjeti zašto sveti Josemaría, posebno za one koji su pozvani biti sveci usred promjenjivih i izazovnih situacija ovoga svijeta, naglašava potrebu učenja inteligentne poslušnosti koja je integrirana u našu osobnu slobodu.

Pastoralno pismo, 10-II-2024

"Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne kažem, jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi" (Mt 2,13).

To je ogroman neuspjeh: sam Bog mora bježati jer ga žele ubiti. Sveti Josip sve organizira da krenu brzo, usred noći, ne čekajući ni zoru, ne znajući hoće li njihovo progonstvo trajati tjednima, mjesecima ili godinama.

Možemo zamisliti da bi Gospa i sveti Josip započeli svoje putovanje s određenom tjeskobom, ali bez prigovora, s tihom radošću vršenja Božje volje i mirom spoznaje da su s Njim.

Molimo svetog Josipa za tu spremnost da djelujemo po svemu što nam Gospodin predlaže, čak i kada nam se to ponekad čini besmislenim ili kao neugodno iznenađenje.

Želimo nasljedovati Svetu Obitelj i krenuti u tom novom smjeru: novi posao, novi splet okolnosti, nova osoba kojoj ćemo pomoći.

Vjera će nas pokrenuti da krenemo prema Egiptu neočekivanog.

Knjiga: U svjetlu Evanđelja — 29. prosinca 2019.

„Nije li ovo Isus, sin Josipov, čijega oca i majku poznajemo?“ (usp. Ivan 6,42)

U jednostavnosti i veličini svetog Josipa, koji je bio obrtnik poput mnogih drugih, otkrivamo osobine mnogih drugih koji se osjećaju pozvanima od Boga da žive svakodnevni život s Njim, sa svime što to uključuje, uključujući iznenađenja i brige.

Sveti Josip živio je pod istim krovom kao i Bog. Možda bismo pomislili da ga to čini drugačijim od "obrtnika kao i mnogi drugi". Pa ipak, molimo se: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj." Ali ako ga pustimo unutra, On ulazi. Treba samo reći riječ da nas ozdravi (usp. Mt 8,8).

Danas posebno, zajedno s cijelom Crkvom, promatramo Josipa, pravednog i vjernog čovjeka. Obratimo se njegovu zagovoru, da nam pomogne odgovoriti na neizmjernu ljubav Isusa Krista svaki dan, otvarajući širom vrata našeg doma, našeg srca. I neka nas taj odgovor potakne da služimo drugima i širimo radost Evanđelja.

Knjiga: U svjetlu Evanđelja — 19. ožujka 2018.