Papa Franjo pozvao je Katolike diljem svijeta da sudjeluju u inicijativi „24 sata za Gospodina“ za 2015. koju je organiziralo Papinsko vijeće za širenje nove evangelizacije. Inicijativa je kada je osnovana 2014. bila primljena s velikim entuzijazmom, a ponovo će se slaviti i 2015. u petak 13. i subotu 14. ožujka.
Biskupijama je predloženo da bi tijekom tih dana ljudi trebali biti u mogućnosti pronaći posebne prilike za molitvu i Sakrament Pomirenja. Sam Papa Franjo sudjelovat će u inicijativi i predsjedati ispovjednom službom u Bazilici svetog Petra kako bi postavio Sakrament Pomirenja u središte crkvene zadaće za novu evangelizaciju.
U svojoj poruci za Krizmu 2015. Papa je upozorio na „globalizaciju ravnodušnosti“ i usmjerio na molitvu, obraćenje i djela milosrđa kao na najbolja sredstva borbe protiv ove opasnosti. „Ravnodušnost nas, i kao pojedince, dovodi u iskušenje. Preplavljeni novinskim izvještajima i uznemirujućim slikama ljudske patnje, često osjećamo našu potpunu nemoć da pomognemo. što možemo učiniti kako bi izbjegli upadanje u spiralu tuge i nemoćnosti?“
„Prvo, možemo se moliti u zajedništvu sa zemaljskom i nebeskom Crkvom. Nemojmo podcjenjivati moć tolikih glasova ujedinjenih u molitvi! Inicijativa 24 sata za Gospodina, za koju se nadam da će se slaviti 13.-14. ožujka diljem Crkve, također i na biskupijskoj razini, bi trebala biti znak ove potrebe za molitvom.“
„Drugo, možemo pomoći djelima milosrđa, doprijeti kako do onih koji su nam blizu i daleko kroz mnoge dobrotvorne Crkvene organizacije. Korizma je povoljno vrijeme za pokazivanje naše brige o drugima malim, ali ipak konkretnim znakovima našeg pripadanja ljudskoj obitelji.“
„Treće, patnja drugih je poziv na obraćenje, jer me njihove potrebe podsjećaju na moj vlastiti život i moju ovisnost o Bogu i mojoj braći i sestrama. Ako ponizno zatražimo Božju milost i prihvatimo naša ograničenja, vjerovat ćemo beskrajnim mogućnostima koje nam Božja ljubav pruža. Također ćemo biti u mogućnosti othrvati se vražjim iskušenjima razmišljanja da vlastitim naporima možemo spasiti svijet i sebe same.“
„Kao način prevladavanja ravnodušnosti i naših težnji samo-dovoljnosti, pozvao bih sve da ovu Korizmu žive kao priliku bavljenja onime što je Benedikt XVI zvao formacija srca (usp. Deus caritas est, 31). Milosrdno srce ne znači nemoćno srce. Svatko tko želi biti milosrdan mora imati jako i postojano srce, zatvoreno naravi, ali otvoreno Bogu. Srce koje si dopušta biti probijeno Duhom kako bi donijelo ljubav na cestama koje vode našoj braći i sestrama. I, na kraju, siromašno srce, koje shvaća svoje siromaštvo i slobodno se daje drugima.“
„Stoga, braćo i sestre, tijekom ove Korizme zatražimo od Gospodina: Fac cor nostrum secundum cor tuum: Učini srca naša po srcu tvome (Litanije Presvetog Srca Isusovog). Na taj ćemo način dobiti srce koje je čvrsto i milosrdno, pažljivo i velikodušno, srce koje nije zatvoreno, ravnodušno ili plijen globalizacije ravnodušnosti.“