Od stotinu duša nas zanima svih sto
2.listopada 1928. sveti Josemaría je uvidio da je Opus Dei Djelo za sve ljude.
Radost, tuga, nada
“Znate li zašto se Djelo toliko razvilo? Zato što su ga tretirali kao vreću pšenice; udarali su ga i ishabali. Ali sjeme je tako sićušno da ga nisu slomili. Naprotiv, raspršila su ga četiri vjetra...”
Putovanje u Rim
Krist, Marija i Papa uvijek su bili najveće ljubavi njegovog života. I sada je napokon bio ondje, veoma blizu Kristovog nasljednika, u noći s 23. na 24.lipnja 1946. Blaga rimska zora zatekla ga je na balkonu, fizički iscrpljenog, ali neopisivo duhovno radosnog.
Pomažući svećenicima
“Počeo sam držati brojne, brojne duhovne vježbe – u to su vrijeme trajale i po sedam dana – u brojnim španjolskim biskupijama. Bio sam jako mlad i sramio sam se.“
Novi početak
Nakon bijega na drugu stranu Španjolske i kratkog zadržavanja u Pamploni, sveti Josemaría smjestio se u Burgosu. Odande, u teškoj oskudici, u zemlji razorenoj ratom, provodio je intenzivan apostolat.
Građanski rat
Izbio je španjolski Građanski rat istodobno kao i jedan od najnasilnijih razdoblje vjerskih progona u povijesti Crkve.
Prve godine djelovanja
Godine 1928., 1929., 1930… Sveti Josemaría trebao je ispuniti Božju volju, ali nije imao ni osposobljene pomoćnike, ni novac, ni zaštitnika.
Među siromašnima i bolesnima
Među siromašnima, bolesnima i djecom tražio je snagu potrebnu za ostvarivanje velikog projekta kojim ga je Bog tada opteretio. Bila je to škola patnje za jačanje duše kao priprema za svoju zadaću.