Evanđelje Mt 12, 46-50

U ono vrijeme: Dok Isus govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. Reče mu netko: »Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.«

Tomu koji mu to javi on odgovori: »Tko je majka moja, tko li braća moja?«

I pruži ruku prema učenicima: »Evo, reče, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.«

Komentar

Današnje liturgijsko čitanje podsjeća na drevnu i pobožnu tradiciju koja se temelji na izvještaju iz apokrifa "Protoevangelio de Santiago". Prema ovom tekstu, kad je Djevica Marija bila vrlo mala, njezini su je roditelji, sveti Joakim i sveta Ana, odveli u hram u Jeruzalemu gdje bi neko vrijeme boravila zajedno s drugim djevojkama, kako bi bila poučena u tradiciji i pobožnosti Izraela.

Možda iznenađuje što nam Crkva, na dan posvećen Mariji, predlaže odlomak iz Evanđelja u kojem se čini da je Isus ostavlja u pozadini, da nije zahvalan prema svojoj Majci: "Tko je moja majka?"

Ali odmah dolazi odgovor: "Tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka." Gospodin nam uspijeva ostaviti najvažnije učenje i istodobno usmjeriti Mariji najbolji kompliment koji bi joj se mogao dati: vršenje Božje volje najbolji je način oponašanja Isusa Krista: „Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: Vršiti, Bože, volju tvoju!“ (Heb 10,7).

Cijeli Gospodinov i Marijin život svodi se na ispunjavanje volje Božje. Otuda i poziv Majke Isusove ljudima, što je čitav životni projekt: „Nato će njegova mati poslužiteljima: »Što god vam rekne, učinite!« (Iv 2,5)“. A ono što Bog želi od svakoga od nas, vrlo dobro znamo: ovo je volja Božja: vaše posvećenje (1Ts 4,3). Kako bi svako od nas trebao posvećivati, to je zadatak koji moramo svakodnevno otkrivati.