Maria Jose de los Angeles, Španjolska: "Naučila sam pronaći značenje u svakoj teškoj odluci, zahvalna sam"
María José bila je pridružena Opusa Dei 20 godina, a prije otprilike 5 godina, u dobi od 35 godina, napustila je Djelo. „Iako je to bila vrlo bolna odluka, definitivno sam imala podršku i apsolutno sam bila slobodna“, kaže. „Prekrasno je pomisliti da svaki poziv ima misiju koja nadilazi vrijeme.“
Laura, Španjolska: "25 godina sam bila numerarija. Smatram da te godine nisu izgubljene"
Laura, liječnica u Barceloni, bila je članica Opusa Dei 25 godina. Godine 2020., nakon dugog procesa razmišljanja, odlučila je napustiti Djelo. "Cjelokupno iskustvo je bez sumnje bilo pozitivno; ne smatram da su te godine uopće izgubljene", kaže ona, ističući formaciju koju je primila, ljude koje je upoznala i način na koji je naučila prirodno živjeti vrline .
Luli, Argentina: "Djelo mi je pomoglo razviti vlastitu osobnost, ne da ju zagušim"
Luli ima 38 godina i podrijetlom je iz Corrientesa u Argentini. Tijekom svoje karijere njegovala je dubok odnos s ljudima, ističući svoju strast za slušanjem, dijeljenjem i učenjem iz iskustava drugih. Ovaj aspekt njezina života, koji prije nije bio toliko istaknut, postao je jedan od najbogatijih aspekata njezina poziva u Djelu kao pomoćnice numerarije.
Abi, Australija: „Život mi je bio pun stvari, ali nisam bila potpuno sretna"
Abi je odrasla u Perthu, u zapadnoj Australiji. Tamo je studirala patologiju i laboratorijsku medicinu te razvila brojne hobije koji je, međutim, nisu ispunili u potpunosti: „Dakle, imala sam sve ovo vrijeme i imala sam sav taj novac i sve te mogućnosti. Ali osjećala sam se kao da gubim vrijeme... Pa, ne gubim vrijeme, nego gubim život!”
Bek, Australija: „Mislim da nitko ne može tvrditi da je savladao umijeće voljenja drugih.“
Rebekah, poznatija kao Bek, dolazi iz Wollongonga u Australiji. Bek ima mnogo hobija: jedrenje, slikanje, čitanje, glazbu i kuhanje. Njezina strast prema kuhanju na kraju je postala njezino područje profesionalnog razvoja. Svrha njezina rada je dati ljudima do znanja da su voljeni, nešto što zahtijeva kontinuirano učenje: „Ne mislim da itko može reći da je dosegao vrhunac učenja kako voljeti ljude.“
Shiro, Kenija: "Nijedan čovjek nije otok... trebamo jedni druge"
Shiró je najsretnija kada provodi vrijeme s ljudima: “Trebam ljude, a osjećaj da oni mene trebaju tjera me da dam najbolje od sebe. “Nijedan čovjek nije otok... Trebamo jedni druge.” Ta ju je otvorenost navela da započne studij zdravstvene njege, a kasnije se preseli u hotelijerstvo i ugostiteljstvo u svojoj zemlji, Keniji. Pokrenula je i društvenu inicijativu za pomoć djeci s ulice. Sva ta iskustva potvrdila su njezin poziv za Opus Dei kao pomoćnice numerarije.
Inma, Španjolska: "Svaka mi je odluka pomogla shvatiti tko sam i kamo pripadam"
Inma živi u Valenciji i druga je od sedmero braće i sestara. Neko je vrijeme bila pomoćnica numerarija Opusa Dei. Nakon razdoblja razmišljanja i molitve, shvatila je da je njezino mjesto negdje drugdje: „Bilo mi je jako teško jer jako volim zvanje pomoćnice numerarije.”
Mariana, Argentina: "Slijediti vlastitu savjest najbolje je za vaše zdravlje"
Mariana, podrijetlom iz Salte, studirala je društvene komunikacije i radila kao fotograf, ali trenutno je posvećena vrtlarstvu. Profesionalni rad za nju je prostor u kojem se može susresti s Bogom u svakoj situaciji. Brine se i za majku, koja je od moždanog udara prije dvije godine prikovana za krevet.
Pedro, Argentina: „Bio sam numerarij i ne bih ništa mijenjao na svom putovanju"
Pedro je arhitekt specijaliziran za nevladine organizacije. Trenutno je na magistarskom studiju Urbane ekonomije. Idućeg svibnja vjenčat će se s Ine. Put razlučivanja zvanja približio ga je Opusu Dei, instituciji kojoj je pripadao nekoliko godina i koje se sa zahvalnošću sjeća: „Nije mi žao što sam danas to što jesam, a to sam što jesam danas zbog cijelog puta kojim sam prošao“, kaže.