Prije, sam, nisi mogao… – Sada si se utekao Gospi i s njom – kako je lako! (Put, 513)

Djeca, prije svega mala djeca, pitaju se što bi roditelji za njih trebali učinit, a pri tom zaboravljaju svoje vlastite dužnosti dječje ljubavi. Obično smo mi dosta sebična djeca, iako takvo ponašanje kao što smo to već rekli, majkama ne važi mnogo, jer one u svom srcu imaju dovoljno ljubavi i ljube s velikom ljubavlju: one daju sve i ne očekuju ništa za uzvrat.

Tako je isto i s Našom Majkom Marijom. ... Ako utvrdimo da nam je prema našoj dobroj Majci nedostajala pažnja, trebala bi nas ona zaboljeti. Pitam vas i pitam samoga sebe: Kako je štujemo?

Vratimo se opet svakodnevnom iskustvu u ophođenju sa svojom zemaljskom majkom. Prije svega se upitajmo: Što očekuje jedna majka od djeteta kojemu je dala tijelo i krv? Njezina najveća želja je da joj je ono u blizini. Kad dijete i odraste i kad to više nije moguće, majka s nestrpljenjem čeka vijesti i suosjeća u svemu što pogađa dijete, od malih oboljenja do vrlo velikih događaja!

Shvatite dakle da u očima naše svete Majke Marije mi nikada ne prestajemo biti mala djeca, jer Ona nam otvara put u Kraljevstvo nebesko, u koje će ući samo oni koji budu djeca (Usp. Mt 19,14). Od Naše Gospe se nikada ne smijemo odvojiti… A kako je možemo štovati? Tako da s Njom ophodimo, s Njom razgovaramo, odajemo ljubav razmatrajući u svom srcu scene njezinog zemaljskog života, i da joj pričamo o svojim borbama, svojim uspjesima i svojim neuspjesima. (Prijatelji Božji, 289-290)