Isus, naš Gospodin i Uzor, jer je rastao i živio kao jedan od nas, objavljuje nam da ljudsko postojanje, i tvoje, kao i obični i redovni poslovi, imaju božanski, neprolazni smisao. (Kovačnica, 688)

Vjera i kršćanski poziv obuhvaćaju cijelu našu egzistenciju, a ne samo jedan njezin dio. Odnos prema Bogu nužno znači odnos po predanju i kao takav poprima cjelovit smisao. Stav čovjeka koji vjeruje takav je da on život sa svim njegovim dimenzijama vidi iz nove perspektive koju nam daje Bog. Vi koji skupa sa mnom slavite ovaj blagdan svetog Josipa, svi ste ljudi što imaju najrazličitija zanimanja; imate svoju vlastitu obitelj, dolazite iz najrazličitijih zemalja i rasa, govorite najrazličitije jezike. Obrazovali ste se u sveučilišnim aulama, u uredu nekog poduzeća ili u radionici, godinama ste u staleškom radu; iz vašeg su rada nastali profesionalni i osobni kontakti s vašim kolegama; svojim radom sudjelujete u rješavanju zajedničkih problema koji se pojavljuju pri radu i u društvu. Dobro; sada pak ponovno bih vas želio prisjetiti na to da sve to nije u protuslovlju s božanskim planovima. Vaš ljudski poziv jest dio, i to važan dio, vašeg Božjeg poziva. To je razlog zbog kojega se trebate posvetiti da bi time istodobno posvećivali druge ljude; ili, točnije, da se trebate posvetiti na taj način da posvećujete svoj rad i svoju okolinu: taj poziv ili zanimanje koje ispunja vaše dane, koje daje pečat vašoj ljudskoj osobnosti i koje određuje vaš način života u svijetu, vaš obiteljski dom i ovu zemlju, gdje ste rođeni, domovinu, koju ljubite. (Susret s Kristom, 46)