Majko! – Zazivaj je snažno. – Sluša te, vidi te možda u nevolji i nudi ti, milošću svoga Sina, utjehu svoga krila, nježnost svoga milovanja. I osjetit ćeš se ohrabrenim za novu borbu. (Put, 516)

Da bismo shvatili Marijinu ulogu u kršćanskom životu, da bismo se od Nje osjećali privučeni, da bismo djetinjom ljubavlju tražili njezinu prisutnost, ne treba mnogo razmišljati, iako je tajna njezina božanskog Materinstva tako duboka i osobita da o njoj nikada ne bi bilo dovoljno razmišljati.

Boga moramo ljubiti istim srcem kojim ljubimo svoje roditelje, braću i sestre, svoje rođake, svoje prijatelje ili prijateljice; jer mi nemamo drugoga srca. I sa samim ovim srcem trebamo biti uz Mariju.

Kako se obična djeca ponašaju prema svojoj majci? Na tisuće načina, ali uvijek s tankoćutnošću i s pouzdanjem; s tankoćutnošću koja se spontano očituje, svaki put drukčije i sukladno situaciji, ali koja nikada nije ograničena samo na vanjski oblik: srdačni izrazi zajedničke pripadnosti, svakodnevne sitnice koje su djetetu potrebne sa strane njegove maj ke, i koje majci veoma nedostaju, kad tu i tamo izostanu: poljubac, nježnost pri odlasku i dolasku kući, mali dar, nekoliko srdačnih riječi. (Susret s Kristom, 142)