Gospodin hoće od tebe konkretan apostolat, kao ulov od one sto pedeset tri velike ribe – a ne druge – ulovljene na desnoj strani lađe. I pitaš me kako to da, poznajući se kao ribar ljudi, u stalnom kontaktu s mnogim znancima, i dobro shvaćajući prema kome treba biti upravljen moj specifični apostolat, ne lovim… Zar mi nedostaje Ljubavi? Zar nemam nutarnjeg života? Osluhni odgovor s Petrovih usta, prilikom onog drugog čudesnog ulova: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." U ime Kristovo, ponovno započni! Učvršćen: odbaciti tromost! (Brazda 377)

Apostolat, za kojim obični kršćanin ima veliku potrebu, ne odvija se nevezano sa svakodnevicom: On se stapa s tim poslom, koji nam je povod za osobni susret s Kristom. Upravo kroz taj rad, s uzajamnim pomaganjem naših poslovnih kolega, naših prijatelja i naše rodbine možemo ih sve privesti Kristu, koji čeka na obali jezera. Ribar prije poziva u apostolat i ribari nakon poziva u apostolat: ista profesionalna djelatnost prije i poslije.

Isus je vrlo bliz apostolima, tim ljudima koji su Mu se predali. "Bacite mrežu na desnu stranu lađice i naći ćete". Baciše je, dakle, i već je nisu mogli izvući zbog mnoštva riba. Sada apostoli shvaćaju. Sjećaju se što su od Učitelja tako često čuli: biti ribar ljudi, biti apostol. Sada razumiju da je to moguće, jer sam Isus vodi ribolov.

Drugi učenici dođoše lađicom – nisu bili daleko od kopna: jedva kojih dvjesta lakata. Odmah su čitav ulov stavili Gospodinu pred noge; jer to je njegov posjed. Iz toga treba da naučimo, da duše pripadaju Bogu, da ih nitko na zemlji ne smije deklarirati svojim posjedom i da apostolat Crkve – objava i stvarnost spasenja – ne počiva na ugledu određenih ljudi, nego na milosti Božjoj. (Prijatelji Božji, 264-267)