Ljubi ga, poštuj ga, moli, mrtvi se – svakim danom sve većim žarom – za Rimskog Prvosvećenika, kamen temeljac Crkve, koji među svim ljudima produžava, stoljećima i sve do svršetka vremena, zadatak posvećenja i upravljanja koje je Isus povjerio Petru. (Kovačnica, 134)

Vrhovna vlast pape i njegova nepogrješivost, kada govoriex cathedra nisu nikakav ljudski izum, nego proizlaze iz isključive volje utemeljitelja Isusa Krista. Kako malo smisla ima onda suprotstavljati papino upravljanje upravljanju biskupa ili smanjiti valjanost papinskog učiteljstva čineći ga ovisnim o suglasnosti vjernika.

Ništa mu nije više strano od ravnoteže moći. Ljudske strukture, ma koliko bile privlačne i funkcionalne, ovdje ništa ne koriste. Ni jedan čovjek u Crkvi ne posjeduje apsolutnu moć; u Crkvi nema drugog poglavara osim Krista, Krist je svojoj Zaručnici na proputovanju zemljom htio postaviti namjesnika – papu.

Mi ćemo pridonijeti tome da apostolstvo bude svima vidljivo pred očima, ako dokažemo sa velikom vjernošću naše jedinstvo sa papom, koje je jedinstvo sa Petrom. Ljubav prema Svetome Ocu mora biti u nama divna strast, jer u njemu mi vidimo Krista. Ako sa Gospodinom razgovaramo u molitvi, dobit ćemo jasan pogled kojim ćemo moći prepoznati djelovanje Duha Svetoga čak i u događajima koje možda ponekad ne razumijemo i koji nam zadaju brige i tjeraju suze na oči. (Ljubiti crkvu, str 33-34)