“Qui sunt isti, qui ut nubes volant, et quasi columbae ad fenestras suas?” – tko su oni koji plove poput oblaka i kao golubice lete prema svojim gnijezdima? - pita se Prorok. A jedan pisac objašnjava: “Oblaci potječu od mora i rijeka, i nakon više ili manje dugog ciklusa ili prevaljenog puta, vraćaju se svom izvoru”. A ja za tebe dodajem: takav i ti moraš biti! Oblak koji plodi svijet tako da zaživi život Kristov… Božanske će vode navlažiti - natopiti – utrobu zemlje; i, daleko od toga da se zamute prolazeći kroz mnoge nečistoće, izbit će najbistrijim izvorima, koji će poslije postati potoci i rijeke da utaže žeđ čovječanstva. – Zatim, povuci se u svoje Skrovište, u svoje prostrano More, u svog Boga, znajući da će vrhunaravnim natapanjem tvog apostolata i drugi plodovi dozrijevati, uz plodnost Božjih voda kojih će biti sve do kraja vremena. (Kovačnica, 927)
Neugode? Protivštine zbog ovog ili onog događaja? Zar ne vidiš da tako hoće tvoj Otac-Bog?…, a On je dobar…, i On te ljubi… - samo tebe! – više nego što sve majke zajedno mogu ljubiti svoju djecu!
Iskreno preispitaj način na koji nasljeduješ Učitelja. Razmisli jesi li mu se predao tek naizvana i suhoparno, bez vibriranja vjere, bez poniznosti, bez žrtve i svakodnevnih djela? Da nema u tebi drugo doli vanjštine, paziš li na svaku pojedinost u svakom trenutku…, jednom riječju, nedostaje li ti Ljubavi?
Ako je tako, nemaš se što čuditi svojoj nedjelotvornosti. Brzo se pokreni i uhvati Gospu za ruku!
Od vremena do vremena s dušama treba postupati kao što se radi sa žeravom u ognjištu: željeznim žaračem se promiješa kako bi se uklonila troska, ono što najviše iskri, ali je uzrok gašenja vatre ljubavi Božje.
Bježi od zabave! Neka tvoj život bude prokušan Bogom, jer svetost prolazi nezapažena, premda ispunja djelotvornošću.
Djelima služenja možemo Gospodinu pripremiti još veće slavlje od onoga kada je ulazio u Jeruzalem… Jer neće se ponoviti ni prizori s Judom, ni oni s Maslinske gore, niti iz tamne noći… Postići ćemo da svijet izgara u plamenu vatre što ju je On došao donijeti na svijet!… I svijetlo Istine – naš Isus – prosvijetlit će nam razum u onom danu bez kraja. (Kovačnica, 929, 930, 937, 941, 947)