“Quia respexit humilitatem ancillae suae”– što pogleda na neznatnost službenice svoje...– Svaki sam dan sve uvjereniji da je istinska poniznost nadnaravni temelj svih kreposti! Govori s Gospom, da te pouči hodati tom stazom. (Brazda, 289)

Ako pogledamo u Sveto Pismo, vidjet ćemo da je poniznost bitan uvjet da bismo čuli Boga. U smjernih je mudrost, stoji u Mudrim izrekama. Poniznost znači da se vidimo onako kakvi jesmo, bez šminke i bez pretvaranja. I kad shvatimo svoju bijedu, otvorit ćemo se u Božjoj veličini, a to je zapravo naša veličina.

Kako je to dobro znala Naša Draga Gospa, sveta Majka Isusova, najuzvišenija od svih stvorenja koja su ikada bila i koja će ikada biti! Marija veliča Gospodina, koji zbaci s prijestolja vladare, a uzvisi neznatne. Ona pjeva o tome kako je ova božanska odluka u njoj ostvarena: Jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji.

Čisto srce Marijino bilo je Božjim milosrđem pretvoreno u svetost:Duh Sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim. Marijina poniznost je plod neshvatljive i neizmjerne milosti, koja je očovječenjem druge osobe Presvetoga Trojstva poprimila oblik u krilu nevino začete, uvijek djevičanske Majke. (Prijatelji Božji, 96)