Naprijed, leti!

Gospodine, molim da se moj let ne prekine, sve dok ne pronađem odmor u tvom Srcu!

Osjećam se poput siromašne ptičice koja, navikla letjeti tek od stabla do stabla ili, najviše, do balkona trećeg kata... jednom samo odvaži se poletjeti do krova jedne kućice, koja i ne bijaše baš neboder...

Kad, eto, jedan orao zgrabi našeg junaka - zamijenio ga je s ptićem iz svoje vrste - i, među njegovim snažnim pandžama, uspinje se ptičica, penje vrlo visoko, preko planina zemaljskih i snježnih vrhunaca, povrh oblaka bijelih i plavih i ružičastih, još u visinu, sve dok ne ugleda licem u sunce... I tada orao, oslobodivši je, reče ptičici: - Naprijed, leti!

- Gospodine, da se više nikad ne vratim prizemnom letu! Da zasvagda budem osvijetljen zrakama božanskog Svjetla - Kristom - u Euharistiji; da se moj let ne prekine, sve dok ne pronađem odmor u tvom Srcu! (Kovačnica, 39)

Srce onda ne može više drugačije nego da poznaje i zaziva svaku pojedinu od tri božanske Osobe. To je za dušu kao novo otkriće u nadnaravnom životu, a kao što malo dijete malo po malo otkriva svijet. Duša ljubazno razgovara s Ocem, Sinom i Duhom Svetim; ona se rado podvrgava djelovanju Tješitelja koji daje život i koji bez naše zasluge u nas ulazi i poklanja nam nadnaravne darove milosti i kreposti.

Kao što košuta žudi za izvor – vodom (Ps 42-43,2) tako smo se i mi našli sa suhim, usahnutim ustima. Želimo piti s izvora bistre vode. I na najprirodniji način ostajemo cijeli dan na tom bogatom izvoru bistre vode koja struji u život vječni. (Usp. Iv 4,14). Riječi su suvišne, jer govor izostaje; razum miruje. Ne više razmišljati, nego promatrati! A iz duše izvire ponovno pjesma, nova pjesma: jer se i duša osjeća od Boga promatrana i ljubljena dovijeka.

Ne mislim sada na izvanredne situacije. Naprotiv, ovo spada u normalna iskustva koja jedna duša vrlo dobro može doživjeti: nju može ludost ljubavi tako zahvatiti da ona sasvim prirodno i bez okolišanja, shvaća nauku patnje i života, jer Bog tada poklanja dar mudrosti. Kakvog li spokoja i kakvog li mira onda, kad idemo kroz uska vrata i tijesan put koji vodi u život (Mt 7,14). (Prijatelji Božji, 306-307)
Primati poruke putem e-maila

email