Učitelj tu i tamo prolazi tik pored nas. On nas gleda… Ako ti Njega gledaš i Njega slušaš i ako Ga ne odbiješ, onda će ti On pokazati kako ćeš u sve svoje djelatnosti unijeti nadnaravni smisao… Tada ćeš i ti, gdje god se nađeš, sijati utjehu i mir i radost. (Križni put, VIII postaja, 4)

U svakodnevnim brigama kada treba svladati sklonost prema egoizmu ili kada se radujemo našem prijateljstvu s drugim ljudima, kršćanin mora uvijek susretati Boga. Po Kristu i u Duhu Svetom kršćanin dobiva pristup u prisutnost Boga Oca i on ide svojim putem tražeći ono kraljevstvo koje nije od ovoga svijeta, ali koje u ovom svijetu ima svoj početak i koje se ovdje pripravlja.

Ophođenje s Kristom mora se njegovati u Riječi i u Kruhu, u Euharistiji i u molitvi. Ophođenje kao s prijateljem, s pravim i živim bićem kao što je Krist, jer On je uskrsnuo. Krist, čitamo u poslanici Hebrejima, ima neprolazno svećeništvo, jer ostaje zauvijek. Odatle slijedi da može zauvijek spašavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih (Heb 7,24-25).

Krist, uskrsli Krist, jest naš pratilac i naš prijatelj; pratilac koji se vidi samo kroz sjenu, ali čijom je stvarnošću međutim ispunjen sav naš život i koji u nama budi čežnju za njegovom konačnom prisutnošću. Duh i zaručnica vele: "Dođi!" Tko čuje, neka rekne: "Dođi!" "Tko je žedan, neka dođe"; tko želi, neka "badava" uzme "vode života"!..Onaj koji ovo jamči, izjavljuje: "Da, dolazim uskoro!" - Amen! Dođi, Gospodine Isuse (Otk 22, 17 i 20). (Susret s Kristom, 116)