Trebamo uvijek biti divlje iskreni

Idite otvorenim srcem k onima, koji su vođe vaše duše

Ako se nijemi demon – o kojem govori Evanđelje – uvuče u dušu, sve upropaštava. Naprotiv, ako ga se odmah istjera, sve završi na dobro, sretno idemo naprijed, sve je u redu. - Čvrsta odluka: "divlja iskrenost" u duhovnom vodstvu, ujedinjena s finim odgojem…i da je ta iskrenost neposredna. (Kovačnica, 127)

Još jednom naglašavam da mi imamo slabosti. Ali naše slabosti nas ne smiju nikada navoditi na to da zatajimo Božju Ljubav, već da se utečemo toj Ljubavi, da se stavimo unutar te božanske dobrote, kao drevni ratnici u svoj oklop, a naš štit pri tome je ono Ecce ego, quia vocasti me - računaj sa mnom, jer si me pozvao. Ne smijemo se udaljavati od Boga, jer ćemo otkriti svoju krhkost. Trebamo potamaniti svoje slabosti, upravo zato, jer Bog u nas ima povjerenje. Na koji način ćemo se osloboditi ove uskogrudnosti?

Naglašavam još jednom, jer to je od glavne važnosti: poniznošću i iskrenošću u duhovnom vodstvu i Sakramentom pokore. Idite otvorenim srcem k onima, koji su vođe vaše duše. Ne zatvarajte srce, jer ako se u njega uvali nijemi zloduh, teško ga je izvaditi.

Oprostite mi moju tvrdoglavost, ali dolazim do zaključka da treba da u našem umu kao ognjem bude označeno da poniznost i kao njezina posljedica, iskrenost povlače za sobom sva druga sredstva i one predstavljaju temelj naše pobjede. Ako u dušu uđe nijemi zloduh, onda on sve pokvari. Ako ga se pak odmah izbaci van, sve ide opet bolje, sretni smo, život teče kako treba. Budimo uvijek iskreni na divlji način, naravno na razborit način.

Želim da ovo ostane jasno. Mene ne zabrinjavaju toliko srce i tijelo, koliko oholost. Treba biti ponizan. Kad mislite da ste u pravu, onda baš nemate pravo. Pođite otvorenom dušom na duhovno vodstvo. Ponavljam još jednom da je ne zatvarate, jer ako se u nju uvali nijemi zloduh, teško ga je izvaditi.

Sjećate li se onog jadnog opsjednutog, kojeg učenici nisu mogli ozdraviti? Samo je Gospodin za njega postigao slobodu i to molitvom i postom. Tom prilikom je Učitelj napravio tri čuda: prvo da opsjednuti opet čuje, jer kad smo opsjednuti nijemim zloduhom, duša neće da čuje ništa; drugo čudo je u tome što je progovorio, a treće što je đavao izašao. (Prijatelji Božji, 187-188)