Otvorio si iskreno svoje srce svom duhovnom vođi, govoreći u Božjoj prisutnosti... i bilo je divno potvrditi kako sam nalaziš prikladan odgovor svojim pokušajima bijega. Volimo duhovno vodstvo! (Brazda, 152)

Vrlo dobro poznajete vaše dužnosti na vašem kršćanskom putu. One nas vode neprestano i smireno prema svetosti. Također ste dobro osigurani protiv teškoća, koje ustvari raspoznajete već na početku puta. A sada zahtijevam da se prepustite da vam se pomogne, da vas se može voditi. Duhovnom vođi treba da sve povjerite, vašu želju za svetošću, svakidašnje probleme, koji utječu na unutarnji život, sve pobjede i poraze.

Kod tog duhovnog vodstva budite uvijek vrlo iskreni: ne dopustite ni najmanju tajnu, otvorite široko vašu dušu, bez okolišanja i bez straha. Inače bi vaš na početku ravni put postajao sve zapleteniji, a ono što je na početku bilo sitnica, pretvorilo bi se u gušeći zalogaj.

Sjećate li se priče o Ciganinu koji odlazi na ispovijed? Naravno, ona je izmišljena, jer o ispovijedi se nikad ne govori, osim toga ja jako volim Cigane. Jadnik! Iskreno se kajao…. Oče župniče, priznajem da sam ukrao jedan konopac… - to nije mnogo… - za nj je bila privezana jedna mazga… za njom drugi konopac… i za nj još jedna mazga… I tako da dvadeset. Djeco moja, ista stvar se događa i s nama: povučemo jedan konopac, a ono nahrupi čitav niz loših navika i kukavština, koje nas ponizuju i kojih nas je stid. Slično se događa i u ophodu s drugima: Na početku su beznačajni propusti, a na kraju nastaje hladna ravnodušnost onoga, koji svome drugu okrene leđa. (Prijatelji Božji, 15)