Ako ponekad padneš, sine moj, brzo se uteci Ispovijedi i duhovnom vodstvu: pokaži ranu, da ti je potpuno ozdrave, da uklone svaku moguću zarazu, premda te može boljeti kao kod kirurškog zahvata. (Put, 192)

Ukratko ti izlažem tvoj klinički nalaz:

ovdje padam, a tamo se ponovno dižem...

Ovo je zadnje važno. – Dakle, nastavi u toj intimnoj borbi, makar napredovao korakom kornjače. Naprijed! (Brazda, 173)

Znaš dobro, sinko, do kuda možeš doći ako se ne boriš: bezdan doziva bezdan.

Shvatio si u čemu se sastoji iskrenost kad mi pišeš: "Nastojim se privići nazivati stvari njihovim imenom, a naročito ne tražim riječi za ono što ne postoji." (Brazda, 332)

"Abyssus, abyssum invocat..." – Bezdan doziva bezdan, već sam te na to upozorio. To je točan opis načina na koji djeluju lažljivci, licemjeri, odmetnici i izdajnici; našavši se u neprilici zbog svog načina ponašanja, prikrivaju drugima vlastite prijevare i idu od zla nagore, stvarajući bezdan između sebe i bližnjega. (Brazda, 338)

Iskrenost je neophodno potrebna da bi se napredovalo u sjedinjenju s Bogom.

Ako u tebi, sine moj, živi kakva "grdoba", ispljuni je! Odmah reci, kako te uvijek savjetujem, ono što ne bi želio da se zna. Nakon što se "grdoba" u Ispovijedi ispljune, kako se dobro osjeća! (Kovačnica, 193)

Kada dođe vrijeme ispita savjesti, osiguraj se protiv zloduha nijemosti. (Put, 236)