Na početku smo Korizme: vremena pokore, čišćenja i obraćenja. To nije nimalo laka zadaća, ali ni kršćanski način življenja također nije lagan. Nedovoljno je samo pohađati crkvu,

i tako sve do kraja života. U našim životima kao i svih kršćana, naše prvo obraćenje jest jedinstveni trenutak kojega svi pamtimo, jer tada smo uistinu spoznali što Gospodin želi od nas, a to je vrlo važno. No naša ostala obraćenja su još značajnija iz razloga što se još više od nas traži. Kako bi olakšali djela milosrđa u tim obraćenjima, moramo sačuvati dušu djeteta, trebamo zazivati našega Gospodina, naučiti kako ga slušati kako bismo otkrili što smo sagriješili, i kako bismo Ga mogli zamoliti za oproštenje grijeha.

Susret s Kristom, 57

Vatru Božje ljubavi treba raspiriti. Ona mora svakim danom sve jače plamtjeti, tako da se što bolje ukorijeni u našoj duši. Vatra se održava na način da se stalno potpiruje; ako se o vatri ne brinemo, ona će se ubrzo ugasiti.

Sjetimo se što je Sv. Augustin rekao: "Ako kažeš 'dovoljno je', isgubljen si. Idi dalje, samo nastavi. Ne stoj na istom mjestu, ne vraćaj se i ne skreći sa puta." Korizma bi u nama trebala pobuditi tri jednostavna pitanja: Koliko jačam svoju vjeru u Krista; u želji za svetošću, u nesebičnom apostolatu svog svakodnevnog života, i u običnom radu među svojim kolegama?

Susret s Kristom, 58

Kraljevstvo Božje jest blizu; obratite se i vjerujte u Radosnu vijest (Mk 1:15). Sav je narod

dolazio k njemu, a on ga učio (Mk 2:13). Isus ugleda čamce na pučini i ukrca se na jedan od njih. Kako prirodno ulazi Isus u čamac svakog od nas! Kada se želiš približiti Gospodinu, uvijek pomisli da ti je vrlo blizu, jer zapravo on prebiva u tebi: regnum Dei intra vos est (Lk 17:21). Kraljevstvo Božje je među vama. Naći ćete ga u svojim srcima. Krist treba biti gospodar prvo u našoj duši. Ali kako bi on mogao zagospodariti u nama, potrebna nam je njegova nesebična milost. Samo tada svaki naš otkucaj srca, svaki uzdah, najmanji pogled, naša najobičnija riječ, svaki pojedini osjećaj mogu postati hosanom Kristu Kralju. Duc in altum. Izvezi na pučinu! Odbacite malodušnost koja vas čini kukavicama. Et laxatre retia vestra in capturam. Bacite svoje mreže za ulov! Moramo vjerovati u ove Gospodinove riječi: zakoračiti u čamac, zgrabiti vesla, podignuti jedra i isploviti na to more svjetla, koje nam Krist daje kao baštinu. Et regni eius non erit finis. Kraljestvo njegovo neće imati kraja. Zar vas ne ispunja radošću sama pomisao raditi za takvo kraljevstvo?

Gospina krunica, 3. Otajstva svjetla