Nisi sam. – Ni ti ni ja ne možemo ostati sami. Pogotovo ako idemo Isusu preko Marije, jer je jedna Majka koja nas nikada neće ostaviti. (Kovačnica, 249)

Onda je vrijeme da se utekneš svojoj nebeskoj Majci, da te ona uzme u svoje ruke i da na tebe upravi milosrdni pogled svoga sina. Odmah se potrudi da doneseš konkretne odluke: Odstrani konačno, pa makar to i boljelo, ovu

ili onu sitnicu. Ti ih poznaješ, Bog ih poznaje. Oholost, sjetilnost i nedostatak nadnaravnog pogleda ujedinit će se međusobno da bi ti prišapnuli: Ali to nije spomena vrijedno! Takva sitnica! Ne upusti se s kušnjom u dijalog, već samo odgovori: I ovdje, i u ovom božjem zahtjevu želim se predati! I bit ćeš u pravu: ljubav se na poseban način pokazuje u sitnicama. Obično su najveće žrtve koje Gospodin od nas traži, samo sasvim male žrtve, ali koje su postojane i vrijedne kao što je i kucanje srca.

Koliko si majki upoznao koje su počinile herojska i izvanredna djela? Sigurno vrlo malo. A ipak poznajemo ti i ja mnoge majke, koje su herojske, zaista herojske, iako se nisu kao takve nikada spektakularno pojavile. One neće nikada stajati na naslovnim stranicama – kako se to kaže – ali one se uvijek iznova žrtvuju, one radosno zatomljuju svoje želje i sklonosti, one darivaju svoje vrijeme ili se odriču svojih mogućih pohvala i uspjeha da bi tako srećom ispunile dane svoje djece. (Prijatelji Božji, 134-135)