Što je oprost?

Kako navodi Katekizam Katoličke Crkve, „oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivnja već oproštena; njega vjernik, koji je prikladno raspoložen, pod određenim i utvrđenim uvjetima dobiva posredovanjem Crkve, koja kao službenica otkupljenja svojom vlašću dijeli i primjenjuje riznicu zadovoljštine Krista i svetaca” (br. 1471).

Opust je djelomičan ili potpuni, ovisno o tome uklanja li dio ili svu vremenitu kaznu za grijehe[1].

Kako se može dobiti oprost?

Kako bi se zadobio potpuni oprost vezan uz određeni dan, uz nakanu izbjegavanja svakoga smrtnog i lakog grijeha, potrebno je ispuniti tri uvjeta: sakramentalnu ispovijed, euharistijsku pričest i molitvu na nakanu Svetog Oca. Ta se tri uvjeta mogu ispuniti nekoliko dana prije ili poslije određenog datuma; ipak, prikladno je da se pričest i molitva na nakanu Svetog Oca obave upravo na dan kojem je pridružen oprost. Dnevno se može zadobiti samo jedan potpuni oprost. Jedna sakramentalna ispovijed dovoljna je za zadobivanje više potpunih oprosta; s druge strane, jedna euharistijska pričest i jedna molitva na nakanu Pape omogućuju zadobivanje samo jednog potpunog oprosta[2].

Na određene blagdane i obljetnice Crkve i Opusa Dei

Suradnici mogu zadobiti potpuni oprost u sljedećim prigodama, pod uvjetom da – uz ispunjenje uvjeta koje je odredila Crkva – iz pobožnosti obnove svoju odluku da budu suradnici:

• 14. veljače: obljetnica početka apostolata Opusa Dei među ženama i Svećeničkog društva Svetoga Križa[3].
• 19. ožujka: Svetkovina svetog Josipa.
• 29. lipnja: Svetkovina svetih Petra i Pavla, apostola.
• 14. rujna: Blagdan Uzvišenja svetoga Križa.
• 29. rujna: Blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela.
• 2. listopada: Obljetnica utemeljenja Opusa Dei. Blagdan svetih anđela čuvara*.
• 27. prosinca: Blagdan svetoga Ivana, apostola i evanđelista.

Osim toga, katolički suradnici mogu zadobiti potpuni oprost na dan svoga primanja u svojstvo suradnika.

Potpuni oprosti za rodbinu vjernika Opusa Dei[4] i druge osobe bliske Djelu

• Na svetkovinu Svete Obitelji: roditelji i braća i sestre članova Opusa Dei, kao i supružnici i djeca članova supernumerarija, koji sudjeluju u bogoslužju.
• Tijekom trodnevlja uoči svetkovine Rođenja Gospodinova i Uskrsa: svaki vjernik koji sudjeluje u liturgijskim slavljima koja Prelatura u to vrijeme uobičajeno organizira.

Oprosti u različitim okolnostima

Isto tako, postoje mnogi drugi oprosti dodijeljeni svim kršćanskim vjernicima za moljenje određenih molitava i vršenje drugih djela pobožnosti (usp. Enchiridion Indulgentiarum). Mnogi od njih uključeni su u plan života ili običaje Djela. Neki donose potpuni oprost – na primjer, provođenje pola sata u molitvi pred svetohraništem ili moljenje svete krunice u obitelji, u crkvi ili u oratoriju. Drugi donose djelomični oprost – na primjer: prikazivanje svakodnevnog rada, pohod Presvetom Sakramentu, molitva Anđeo Gospodnji ili Kraljice neba, marijanska antifona subotom, Adoro te devote, duhovna pričest te mnoge molitve koje čine Preces Djela, među ostalima.

Djelomični oprosti

Za dobivanje djelomičnih oprosta potrebni su samo opći uvjeti za stjecanje bilo kojeg oprosta: naime, biti sposoban (tj. kršten, neizopćen i u stanju milosti barem u trenutku dovršetka propisanih djela), imati nakanu steći ih (barem općenito), izvršiti propisana djela u određenom vremenskom roku i na pravilan način – u skladu s uvjetima odredbe – te imati barem unutarnje kajanje (usp. Enchiridion indulgentiarum, Normae de indulgentiis, br. 4 i 17).

Kako bi se djelima koja čine svakodnevni život udahnuo kršćanski duh, Crkva svim vjernicima dodjeljuje djelomični oprost putem četiriju općih odredbi:

• uzdizanjem duše k Bogu s poniznim pouzdanjem dok se izvršavaju vlastite dužnosti i podnose životne poteškoće, uz dodavanje – makar i samo u mislima – kakvog pobožnog zaziva;
• stavljanjem sebe ili svojih dobara u službu braće u potrebi, uz osjećaje milosrđa i potaknut duhom vjere;
• suzdržavanjem, u duhu pokore, od nečega što je dopušteno i ugodno;
• pružanjem jasnog svjedočanstva vjere pred drugima u konkretnim okolnostima svakodnevnog života.

Nadalje, postoje i mnogi drugi posebni oblici djelomičnog oprosta namijenjeni svim vjernicima – primjerice, prilikom poučavanja ili primanja pouke o kršćanskom nauku, pozorna i pobožna slušanja propovijedanja Božje riječi, sudjelovanja u mjesečnoj duhovnoj obnovi, pobožne nutarnje molitve ili izgovaranja kratke molitve uz cjelivanje drvenog križa u oratorijima Opusa Dei, među ostalim.

Štoviše, članovi Djela i suradnici imaju udjela u drugim duhovnim dobrima Prelature; ona uključuju molitve koje se svakodnevno za njih upućuju u sklopu molitve Preces te, nakon njihove smrti, molitve i zagovore koje vjernici Opusa Dei prikazuju za pokojnike.

Bibliografija

• Dekret Apostolske pokorničarne, prot. br. 1118/22/I (22. prosinca 2022.). Reskript br. 34/14 od 28. travnja 2014.
• Dekret Apostolske pokorničarne, prot. br. 682/07/I (14. svibnja 2008.).
• Katekizam Katoličke Crkve, drugi dio, čl. 4, „X. Oprosti”.
• Enchiridion Indulgentiarum: Normæ et concessiones, 1999. Reskript 

[1] Usp. Enchiridion indulgentiarum, Normae de indulgentiis, br. 2.
[2] Usp. Enchiridion indulgentiarum, Normae de indulgentiis, br. 20.
[3] U travnju 2014., Apostolska kaznionica – sud Svete Stolice odgovoran, između ostalih dužnosti, za upravljanje oprostima – koji djeluje pod mandatom Svetog Oca Franje, naznačila je da 14. veljače i 2. listopada suradnici Opusa Dei mogu također dobiti potpuni oprost, baš kao što su vjernici Djela već mogli učiniti.