Detinjstvo i mladost
Álvaro del Portiljo rođen je u Madridu 11. marta 1914. godine, kao treće od osmoro dece. Njegovi roditelji bili su Klementina Dijes de Sojano, Meksikanka, i Ramon del Portiljo i Pardo, Španac.
Nakon što je završio gimnaziju u kolegijumu El Pilar (Madrid), upisao je Školu za inženjere puteva, kanala i luka, gde je završio studije 1941. godine. Radio je u raznim državnim institucijama. Istovremeno je studirao filozofiju i književnost (odeljenje za istoriju) i 1944. doktorirao tezom Otkrća i istraživanja na obalama Kalifornije.

Uz svetog Hosemariju
Godine 1935. pridružio se Opus Dei-ju, ustanovi Katoličke crkve koju je sedam godina ranije osnovao sveti Hosemarija Eskriva de Balager. Od samog osnivača je primio duhovnu formaciju i duh tog novog puta u Crkvi. Razvijao je široku evangelizacionu delatnost među svojim kolegama na studijama i poslu, a od 1939. godine sprovodio je intenzivan apostolat u različitim gradovima Španije.
Dana 25. juna 1944. zaredio ga je za sveštenika madridski biskup monsinjor Leopoldo Eijo i Garaj, zajedno sa Hoseom Marijom Ernandesom Garnikom i Hoseom Luisom Muskizom – bili su to prva trojica sveštenika Opus Dei-ja, posle osnivača.

U Rimu
Godine 1946. preselio se u Rim, nekoliko meseci pre nego što se i sveti Hosemarija tamo nastanio, sa kojim je i kasnije živeo. Opus Dei je tada dobio prve pravne potvrde Svete Stolice. Za Álvara del Portilja počinje nova, odlučujuća epoha u kojoj će, između ostalog, kroz svoj intelektualni rad uz svetog Hosemariju i kroz službu u Svetoj Stolici, duboko promišljati o ulozi i odgovornosti laika u misiji Crkve – kroz profesionalni rad, porodicu i društvene odnose.
Između 1947. i 1950. podsticao je širenje apostolskih aktivnosti Opus Dei-ja u Rimu, Milanu, Napulju, Palermu i drugim italijanskim gradovima. Organizovao je hrišćansku formaciju i pastoralno služio mnogim ljudima.
Dana 29. juna 1948. osnivač Opus Dei-ja osnovao je u Rimu Rimski kolegij Svetog Krsta, međunarodni centar za formaciju, čiji je prvi rektor bio Álvaro del Portiljo i gde je predavao moralnu teologiju (1948–1953). Iste godine (1948) doktorirao je kanonsko pravo na Papskom univerzitetu Svetog Tome (Angelicum).
Tokom godina u Rimu, pape od Pija XII do Jovana Pavla II poveravali su mu brojne zadatke, kao članu ili konsultantu trinaest ustanova Svete Stolice. Aktivno je učestvovao na Drugom vatikanskom saboru. Papa Jovan XXIII ga je imenovao za konsultanta Svete kongregacije za Konzil (1959–66). U pripremnim fazama Sabora bio je predsednik Komisije za laikate. Tokom samog Sabora (1962–65) bio je sekretar Komisije za disciplinu klira i hrišćanskog naroda. Po završetku Sabora, papa Pavle VI imenovao ga je konsultantom postkoncilske Komisije za biskupe i upravljanje biskupijama (1966). Bio je i dugogodišnji konsultant Kongregacije za nauk vere, Kongregacije za kler, Kongregacije za kauze svetaca i Papinskog saveta za društvene komunikacije.
Pored toga, Álvaro del Portiljo je uvek bio uz svetog Hosemariju, pomažući mu u evangelizacionom i pastirskom vođenju Opus Dei-ja, i pratio ga je na brojnim apostolskim putovanjima po Evropi i Americi.

Prvi naslednik svetog Hosemarije
Nakon smrti svetog Hosemarije 1975. godine, Álvaro del Portiljo izabran je za njegovog naslednika na čelu Opus Dei-ja. Dana 28. novembra 1982. papa Jovan Pavle II proglasio je Opus Dei personalnom prelaturom i imenovao ga za njenog prelata. Osam godina kasnije, 7. decembra 1990, imenovao ga je za biskupa, a 6. januara 1991. zaredio ga je lično u bazilici Svetog Petra. Njegova žarka želja da pridobije duše za Hrista ogleda se u njegovom biskupskom geslu: Regnare Christum volumus! (“Želimo da Hrist vlada!”).
Tokom godina na čelu Opus Dei-ja, blaženi Álvaro je podstakao početak delovanja prelature u dvadeset novih zemalja. Na svojim pastoralnim putovanjima po svih pet kontinenata propovedao je hiljadama ljudi o ljubavi prema Bogu, Bogorodici, Crkvi i Papi, prenoseći s vedrinom hrišćansku poruku svetog Hosemarije o svetosti u svakodnevnom životu. Takođe je podsticao osnivanje brojnih društvenih i obrazovnih inicijativa.

Spisi i smrt
Álvaro del Portiljo je autor brojnih teoloških, kanonskih i pastoralnih dela: Vernici i laici u Crkvi (1969), Spisi o sveštenstvu (1970), kao i mnogih drugih tekstova, od kojih je veliki deo posthumno sakupljen u knjizi Rendere amabile la Verità (Libreria Editrice Vaticana, 1995). Godine 1992. objavljen je razgovor s italijanskim novinarom Cezareom Kavalerijem, Intervista sul Fondatore dell’Opus Dei, o liku svetog Hosemarije, preveden na više jezika.
Monsinjor Álvaro del Portiljo preminuo je u Rimu u zoru 23. marta 1994, nekoliko sati po povratku s hodočašća u Svetu zemlju. Dan ranije služio je svoju poslednju misu u Crkvi Cenakula u Jerusalimu. Istog dana njegovog preminuća, papa Jovan Pavle II došao je da se pomoli pred njegovim posmrtnim ostacima, koji danas počivaju u kripti prelatske crkve Svete Marije od Mira.

Ka oltaru
Od dana njegove smrti, mnogi su počeli da traže njegov zagovor i da svedoče o njegovoj ljubavi prema Crkvi — koja se izražavala u dubokom jedinstvu s Papom i biskupima —, o njegovoj dobroti, jednostavnosti, skromnosti, snazi, unutrašnjem miru, smirenosti i vedrini koju je zračio, njegovoj hrabrosti i razboritosti.
Godine 2004, deset godina nakon njegove smrti, u Rimu je započet proces za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju. Dana 28. juna 2012. monsinjor Álvaro del Portiljo proglašen je časnim slugom Božjim, a 27. septembra 2014. beatifikovan je u Madridu na misi koju je predvodio kardinal Anđelo Amato, kojoj je prisustvovalo više od 200.000 vernika iz celog sveta. Papa Franja uputio je pismo u kojem je ovako opisao novog blaženika: „Posebno se isticao njegovom ljubavlju prema Crkvi, Hristovoj nevesti, kojoj je služio srcem oslobođenim svake svetovne koristi, daleko od razdora, otvoren za sve, uvek tražeći ono pozitivno u drugima, ono što ujedinjuje, što gradi. Nikada žalba ni kritika, čak ni u najtežim trenucima, nego, kao što je naučio od svetog Hosemarije, uvek je odgovarao molitvom, oproštajem, razumevanjem i iskrenom ljubavlju.“
Praznik blaženog Álvara del Portilja slavi se 12. maja, na godišnjicu njegove prve pričesti.
