Kada se nađeš suha srca i ne znaš što bi rekao, uteci se s pouzdanjem Djevici. Reci joj: Majko moja Bezgrešna, zagovaraj me. Ako je zazoveš s vjerom – dat će ti osjetiti – usred te suhoće – blizinu Božju. (Brazda, 695)

Pogledajmo sada njegovu svetu Majku, koja je također i naša. Ona moli na Golgoti pokraj križa. To za nju nije ništa novo, uvijek se molila kad je obavljala svakodnevne dužnosti u domaćinstvu. Usred zemaljskih stvari ostala je sjedinjena s Bogom. Krist, perfectus deus, perfectus homo, savršeni Bog i savršeni čovjek htio je da nas i njegova Majka – najsavršenije stvorenje puno milosti – uvijek potiče da svoje oči upravljamo k Božjoj ljubavi. Sjetite se kad je došlo do objave: kad se pokazao arkanđeo da joj donese božansku vijest da ona treba postati Majka Božja, on je nalazi uronjenu u molitvi. Marija je sva sabrana u Gospodinu, jer joj Gabrijel reče: Raduj se, milosti puna! Gospodin je s Tobom (Lk 1,28). Nekoliko dana kasnije izbija njezin poklik u riječima Magnificat, koji je plod njezi nog neprestanog ophođenja s Bogom, marijanski hvalospjev, koji nam prenaša Duh Sveti po pažljivoj vjernosti Sv. Luke.

Naša Majka je dugo vremena razmatrala riječi i djela svetih muškaraca i žena Staroga zavjeta koji su čekali Otkupitelja, kao i događaje čiji su oni bili protagonisti. Ona se divila bezbrojnim čudesima i Božjem neizmjernom milosrđu prema svome narodu, koji je često bio tako nezahvalan. Dok je razmišljala o ovoj obnavljajućoj naklonosti neba, oduševljavalo se njezino neokaljano srce: Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče u radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju (Lk 1,46-48). Djeca te dobre Majke, prvi kršćani učili su od nje, a i mi možemo i moramo od nje učiti. (Prijatelji Božji, 241)