Ne smiješ uništavati, svojim nemarom ili lošim primjerom, duše ljudi, svoje braće. - Odgovoran si – unatoč svojim sklonostima! – za kršćanski život svog bližnjeg, za duhovni rast u svima, za njihovu svetost! (Kovačnica, 955)

Fizički daleko, ali svejedno jako blizu svima: jako blizu!… sretan si ponavljao.

Bio si zadovoljan, zahvaljujući zajedništvu ljubavi, o čemu sam ti govorio, a što moraš stalno, bez posustajanja, oživljavati.

Pitaš me što moraš učiniti da se onaj tvoj prijatelj ne osjeća osamljenim.

- Ponovit ću ti ono što sam ti uvijek govorio jer imamo na raspolaganju veličanstveno oružje koje sve rješava: molitva. Prije svega, molitva. Zatim učini za njega ono što bi želio da tebi učine, u istim prilikama.

- Bez da ga se ponizi, treba mu pomoći da mu postane lako ono što doživljava teškim.

Stavi se uvijek u kožu svog bližnjega: tako ćeš mirno prilaziti problemima i raspravama, nećeš se uznemiravati, bit ćeš pun razumijevanja, znat ćeš opravdati, opomenut ćeš kada i kako bude nužno, i ispunit ćeš svijet ljubavlju. (Kovačnica, 956, 957, 958)