Ti koji živiš usred svijeta, koji si tek jedan od građana, u dodiru s ljudima o kojima se misli da su dobri ili zli... moraš osjećati neprestanu želju da im prenosiš radost koju ti osjećaš zbog činjenice što si kršćanin. (Brazda, 321)

Ako se osvrnemo i pogledamo na svu povijest čovječanstva, vidjet ćemo stanovit napredak. Znanost je ljudima dala jasniju svijest njihove moći. Tehnika bolje pokorava prirodu negoli je to bilo u ranija vremena, i uz nju čovječanstvo sniva o višoj kulturi, većem blagostanju i jačem jedinstvu.

Možda neki žele postići nijansiranu sliku i upućuju na to da ljudi danas još više nego prije pate od nepravde i rata. Ali, osim tih misli rado bih napomenuo da u religioznim dimenzijama čovjek ostaje čovjek, a da Bog ostaje Bog. Ovdje je već postignut vrhunac napretka: Krist – alfa i omega, početak i svršetak (Otk 21,6).

U duhovnom životu nema dakle više neke nove buduće epohe. Sve je već dano u Isusu, koji je umro i uskrsnuo i koji živi i zauvijek ostaje. No potrebno je sjedinjenje s Njim u vjeri i da se njegov život očituje u našemu kako bismo mogli reći da svaki kršćanin ne samo da je alter Christus, - drugi Krist, već ipse Christus, sam Krist! (Susret s Kristom, 104)