Konačan je dan Gospodinove slave, njegovog Uskrsnuća. Gdje su vojnici koje je vlast postavila na stražu? Gdje su pečati sa grobova? Gdje su oni koji su osudili Učitelja? Gdje su oni koji su Isusa razapeli?… Dadoše se u veliki bijeg jadnici pred njegovom pobjedom. Neka te preplavi nada: Isus Krist uvijek pobjeđuje. (Kovačnica, 669)

Pošto prođe subota, vrlo rano, dok je izlazilo sunce, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva majka i Saloma dođoše na grob s miomirisima (Mk 16, 1-2). Kad pogledaše unutra, preplaše se: grob je prazan. U njemu nema Isusova tijela. Mladić u bijeloj haljini reče im: Ne bojte se! Isusa Raspetoga tražite! Non est bic! Surrexit enim sicut dixit – Nije ovdje! Uskrsnu kako reće (Mt 28, 6).

Uskrsnuo je! Isus je uskrsnuo! Nije više u grobu. Smrt je nadvladana Životom!

Javio se svojoj Presvetoj Majci. Javio se i Mariji Magdaleni koja je izvan sebe od sreće. Javio se i Petru i ostalim apostolima. Javio se i tebi i meni, koji smo njegovi učenici, koji smo izvan sebe više nego Marija Magdalena. Što mu sve nismo rekli!...

Da nikad više nećemo umrijeti po grijehu. Da će naše duhovno uskrsnuće biti trajno prije nego smo završili razmišljanje o Tajni uskrsnuća, poljubio si rane na njegovim nogama... A ja, koji sam smjeliji, jer se još više osjećam djetetom, priljubio sam svoje usne uz njegovo probodeno srce. (Gospina krunica, 1. slavno otajstvo)