Ispražnjeno ja, ispuni sobom

Naš Gospodin želi da mi u svemu s Njim računamo; i postaje nam jasno da bez Njega ne možemo ništa učiniti

Moli Oca, Sina i Duha Svetoga, i svoju Majku, da ti pomognu da se spoznaš i oplačeš sve prljavštine koje te priječe i koje su ostavile - jao - tolike naslage... A ujedno, i bez da se udaljiš od takva razmišljanja, reci mu: daj mi, Isuse, takvu Ljubav da bude vatra pročišćenja, u kojoj će se moja bijedna put, moje bijedno srce, moja bijedna duša, moje bijedno tijelo istrošiti, očistivši se od svih zemaljskih ništavosti...Zatim, moje već ispražnjeno ja, ispuni sobom: da se ni na šta zemaljsko ne navežem; da me uvijek Ljubav sačuva. (Kovačnica, 41)

U taj čas treba uzviknuti: spomeni se svojih obećanja i bit ću ispunjen nadom; to će meni, koji nisam ništa, dati utjehu i moj život ispuniti hrabrošću. (Usp. Ps. 119, (49,50)). Naš Gospodin želi da mi u svemu s Njim računamo; i postaje nam jasno da bez Njega ne možemo ništa učiniti (Usp. Iv 15,5), a da sve možemo u onome koji nam daje snagu. (Usp. Fil. 4,13). Tako sazrijeva naša odluka da uvijek hodamo u njegovu prisustvu (Usp. Ps 119, 168).

Tada spoznajemo božanskom jasnoćom i čini nam se da je to bez ikakve vlastite zasluge da kad se Stvoritelj brine čak za svoje neprijatelje, koliko će onda još biti brižniji kad se radi o njegovim prijateljima! Mi dolazimo do uvjerenja, da svako zlo, svaka nedaća, služi nekom dobru; tako će naš duh biti sve više ispunjen radošću i mirom, koji nam ubuduće nikakva ljudska ruka ne može oteti; jer ta iskušenja ostavljaju iza sebe njegov trag, Božji trag. Mi hvalimo tada Gospodina, Boga našega, koji stvori nedokučiva silna djela (Usp. Job 5,9) i shvaćamo da smo stvoreni sposobni da jedno neizmjerno blago smatramo svojim vlastitim. (Usp. Mudr. 7,14).

Na početku su bile jednostavne, lijepe, jasne molitve, koje smo učili kao djeca i koje nikada ne želimo zapostaviti. Sada molitva, koja je počela dječje naivno, teče kao široka, mirna i sigurna rijeka; ona slijedi tragove prijateljstva s onim koji je rekao:Ja sam put (Iv 14,6). Ako Krista tako ljubimo, ako se svetom odvažnošću sklanjamo u otvorenu ranu na njegovim prsima koju mu je zadalo koplje, onda će se ispuniti Učiteljevo obećanje: Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti (Iv 14,23). (Prijatelji Božji, 305-306)
Primati poruke putem e-maila

email