U Svećeničkoj godini svetog Ivana Marije Vianneya, župnika arškog

„Svećeništvo je ljubav Isusova srca“, često bi govorio sveti Župnik Arški.

  U petak 19. lipnja 2009. na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, danu tradicionalno posvećenom molitvama za svetost svećenika Papa je prigodom proslave 150. obljetnice smrti svetog Ivana Marije Vianneya proglasio Godinu svećenika. Sveti Ivan Marija Vianney umro je 4. kolovoza 1859., a kanoniziran je i proglašen zaštitnikom župnika 1929. odlukom pape Pija XI. Bio je neumoran primjer predanja dušama, posebno u sakramentu ispovijedi.

 

Priča o Župniku Arškom

 

Sveti Ivan Krstitelj Marija Vianney rođen je u Francuskoj, u blizini Lyona 8. svibnja 1786. Prevladao je mnoge poteškoće prije ređenja 13. kolovoza 1815., a nakon ređenja povjerena mu je zabačena župa Ars, selo s 230 duša. Njegov biskup upozorio ga je da će tamo naići na slabu vjersku praksu: „Malo je Božje ljubavi u toj župi. Vi ćete je tamo morati donijeti.“ Postao je duboko svjestan da on mora utjeloviti Kristovu prisutnost i svjedočiti Božje milosrđe: „Gospodine, daruj mi obraćenje moje župe. Spreman sam cijeloga svog života trpjeti što god Ti hoćeš!“ S tom molitvom krenuo je u svoju misiju.

 

Stara kuća Župnika Arškog

Njegov prvi biograf kaže: „Odmah po dolasku odabrao je crkvu kao svoj dom. U crkvu je svakodnevno ulazio prije zore i nije ju napuštao prije večernje molitve Anđeo Gospodnji. Tamo ga je trebalo tražiti kad god je bilo potrebno.“

 

Župnik Arški poučavao je svoje župljane ponajprije vlastitim svjedočanstvom. Iz njegova primjera naučili su moliti i često posjećivati Isusa u tabernakulu.

 

Kuhinja u Župnikovoj kući

„Ne treba puno govoriti da bi se dobro molilo“, govorio je, „znamo da je Isus u tabernakulu. Otvorimo mu svoja srca, radujmo se u njegovoj svetoj prisutnosti. To je najbolja molitva.“ I pozivao bi ih: „Dođite na Svetu Pričest braćo i sestre, dođite Isusu. Dođite živjeti od Njega, kako biste živjeli s Njim... Naravo, niste Ga dostojni, ali trebate Ga!“

 

Redovito je posjećivao obitelji i bolesne, organizirao misije i blagdanske proslave. Također je surađivao s laicima i uključio ih u prikupljanje i upravljanje sredstvima u dobrotvorne svrhe, pružajući tako i obrazovanje djeci. Osobno se brinuo za siročad i nastavnike ustanove „Providnost“ koju je osnovao.

 

Svećenik po Božanskom Srcu

 

Svetište Gospe od Milosti u Arsu

Dok je kao svećenik bio svjestan da je neizmjeran dar svojem narodu, Župnik Arški bio je poznat po svojoj skromnosti. „Dobri pastir, svećenik po Božanskom Srcu, najveće je blago koje dobri Gospodin može darovati jednoj župi, i jedan od najdragocjenijih darova Božanske Milosti.“

 

Objašnjavajući svojim župljanima važnost sakramenata, rekao bi: „Bez sakramenta svetog reda ne bismo imali Gospodina. Tko stavlja Njega u tabernakul? Svećenik. Tko je pozdravio vašu dušu na početku vašeg života? Svećenik. Tko hrani vašu dušu i daje joj snagu na putovanju? Svećenik. Tko će je pripremiti za susret s Gospodinom, kupajući je po posljednji put u krvi Kristovoj? Svećenik, uvijek svećenik. I ako bi neka duša trebala umrijeti zbog smrtnog grijeha, tko će je podići, tko će joj obnoviti spokoj i mir? Opet svećenik ... Tek u nebu ćemo u potpunosti shvatiti tko je on zapravo.“

 

Neraspadnuto tijelo sv. Ivana Marije Vianneya

Oni koji su pohađali svete Mise što ih je Župnik Arški slavio, svjedočili su „kako nije bilo moguće naći divniji primjer bogoslužja ... Gledao je u hostiju s neizmjernom ljubavlju.“ Bio je uvjeren da žar svećeničkog života u potpunosti ovisi o svetoj Misi. „Sva dobra djela, stavljena zajedno, ne vrijede koliko žrtva svete Mise, jer su ljudska djela, dok je sveta Misa Božje djelo... Svećenikova je aljkavost u tome da ne posvećuje dovoljno pažnje svetoj Misi. Bože moj, kako trebamo žaliti svećenika koji rutinski slavi svetu Misu.“

 

„Svećenik nije svećenik za sebe, on je svećenik za tebe.“

 

Njegov duboki osjećaj odgovornosti kao svećenika bio je očit. „Ako bismo ovdje na zemlji u potpunosti shvatili tko je svećenik, onda bismo umrli: ne zbog straha, već zbog ljubavi. ... Bez svećenika bi muka i smrt našega Gospodina bila beskorisna. Svećenik je onaj koji na zemlji nastavlja djelo otkupljenja.... Kakva bi korist bila od kuće pune zlata ako je ne bi imao tko otvoriti? Svećenik čuva ključeve nebeskog blaga: on je onaj koji otvara vrata, on je upravitelj Gospodinov i njegovih dobara. ... Ostavite župu 20 godina bez svećenika i završit će u klanjanju zvijerima... Svećenik nije svećenik za sebe, on je svećenik za tebe.“

 

Provodeći duge sate u crkvi pred tabernakulom, nadahnuo je vjernike da ga imitiraju dolazeći posjetiti Isusa. Znali su da će njihov župnik biti tamo, spreman čuti ih i dati im oprost. Kasnije ga je sve veći broj pokajnika iz cijele Francuske zadržavao i do 16 sati dnevno u ispovjedaonici. Govorilo se da je Ars postao „velika bolnica duša“.

 

Jednom je kolegi svećeniku objasnio svoje velikodušno mrtvljenje i ispaštanje za one duše čije je ispovijedi čuo. „Reći ću ti svoj recept: Grešnicima dajem malu pokoru, a ostalo ja činim umjesto njih.“ Bio je ganut znajući da su duše otkupljene cijenom Isusove krvi, a svećenik se ne može u potpunosti posvetiti njihovu spasenju ako osobno odbija dijeliti tu presvetu cijenu Kristova otkupljenja.

 

Od pape Benedikta XVI.

 

Papa je u svom pismu, proglašavajući Godinu svećenika, komentirao: „U svoje vrijeme Župnik Arški mogao je mijenjati srca i živote mnogih ljudi jer im je omogućavao da iskuse milosrdnu božansku ljubav. Naše vrijeme hitno treba sličnu objavu i svjedočanstvo istinske Ljubavi: jer Bog je Ljubav (Ivan 4:8).“

Na kraju dodaje: „Presvetoj Djevici povjeravam ovu Godinu svećenika. Molim je da probudi u srcu svakog svećenika velikodušnu i obnovljenu privrženost idealu potpune predanosti Kristu i Crkvi koji je inspirirao misli i djela svetoga Župnika Arškog.“

 

Ars-sur-Formans danas

 

Stoljeće nakon njegove smrti u Ars-sur-Formansu sagrađeno je Svetište Gospe od Milosti, gdje se u Kapeli Srca štuje relikvija srca Sveca. Njegovo neraspadnuto tijelo leži na glavnom oltaru Svetišta u staklenom relikvijaru. Župnikova skromna kuća sada je muzej. Trenutne procjene pokazuju da svake godine više od 400,000 hodočasnika posjećuje svetište.