Moli Oca, Sina i Duha Svetoga, i svoju Majku, da ti pomognu da se spoznaš i oplačeš sve prljavštine koje te priječe i koje su ostavile - jao - tolike naslage... - A ujedno, i bez da se udaljiš od takva razmišljanja, reci mu: daj mi, Isuse, takvu Ljubav da bude vatra pročišćenja, u kojoj će se moja bijedna put, moje bijedno srce, moja bijedna duša, moje bijedno tijelo istrošiti, očistivši se od svih zemaljskih ništavosti... Zatim, moje već ispražnjeno ja, ispuni sobom: da se ni na šta zemaljsko ne navežem; da me uvijek Ljubav sačuva. (Kovačnica, 41)

On nas uslišava kako bi se potom umiješao u naš život, da nas oslobodi zla i da nas ispuni dobrim: Eripiam eum et glorificabo eum (Ps 91,15; Ulazna pjesma svete mise), kaže On za čovjeka, želim ga spasiti i proslaviti. Dakle nada u veličanje: opet stojimo ovdje kako je to već često bivalo na početku onog prisnog puta, koji znači duhovni život. Nada u to veličanje učvršćuje našu vjeru i pali našu ljubav. Tri božanske kreposti, koje nas čine sličnima našem Bogu Ocu, počinju se na taj način razvijati. Ne smije doći do zastoja. Moramo ići prema cilju na koji nam ukazuje sveti Pavao: živim – ali ne više ja, nego Krist živi u meni (Gal 2,20). To je uzvišen cilj: sjediniti se s Kristom, postati svet. No nema drugog puta ako Božjem životu želimo biti dosljedni, Božjem životu koji je Gospodin krštenjem usadio u nas. Napredak znači napredovanje u svetosti, nazadak znači zatvoriti se od normalnog bujanja kršćanskog života. Jer vatra ljubavi prema Bogu mora se raspiriti, širiti se svakog dana sve više i da se tako što bolje ukorijeni u duši; vatra se održava samo ako se stalno potpiruje. Zato ako se ona ne može širiti, ona se gasi. (Susret s Kristom, 57-58)