Po dolasku u Meksiko 1950. godine članovi Opusa Dei, uključujući i Guadalupe Ortiz Landázuri, tek diplomiranu kemičarku, suočili su se s izazovom širenja poruke Evanđelja i univerzalnog poziva na svetost ljudima svih staleža i socijalnih statusa. Uskoro su shvatili da su u njihovoj novoj domovini socijalne klase snažno podijeljene i izolirane jedni od drugih. Inspirirani riječima svetog Josemarije: „Od sto duša, zainteresirani smo za sto“, nastojali su stupiti u kontakt s ljudima iz svih područja i podrijetla. Imali su pomoć nadbiskupa grada Meksika, Luisa Maríje Martíneza, koji im je pomogao pokrenuti različite inicijative. Ljudima koje su sreli ponudili su mogućnost polaženja seminara i nastave kršćanske formacije, kroz koju su i obznanjivali poruku Opusa Dei.

Ubrzo po dolasku žene Opusa Dei otvorile su studentski dom u 32. ulici u Copehnagenu u Mexico Cityju i ovdje započele s aktivnostima kršćanske formacije. Uz to nastojale su pronaći veliku zgradu izvan grada kako bi primile više ljudi i imale mjesto za organiziranje duhovnih obnova i drugih aktivnosti. U početku koristili su domove koji su im bili iznajmljeni izvan grada. Nakon nekog vremena vlasnici starog šećernog mlina Santa Clara de Montefalco odlučili su donirati staru hacijendu koja je bila u jako lošem stanju. Nakon velikih radova na preuređenju obnovljena je hacijenda postala centar za njihove duhovne obnove i radionice. Od tuda je pokrenut i socijalni rad širokog spektra za poboljšanje života ljudi koji su bili farmeri i živjeli u okolnim selima.

I prije nego što je Montefalco dobiven, seminari za mlade žene počeli su u prostoru u ulici Copenhagen kako bi im se pružile profesionalne vještine potrebne za rad kod kuće. Biskup Tacámbaroa (Michoacán), Abraham Martínez, ohrabrio je Guadalupe Ortiz de Landázuri na putovanje po selima njegove biskupije kako bi objavila seminare o pozivu koji su se nudili u centru kako bi unaprijedili živote mladih žena koje žive na farmama uronjene u siromaštvo i život bez obrazovanja.

Biskup Martinez kratko nakon smrti Guadalupe napisao je u Diario de Yucatán: „Još se sjećam dr. Guadalupe Ortiz de Landázuri, koja je umrla na svet način prije četiri godine. Žena velike otmjenosti i elegancije, visokog kulturološkog standarda, rijetkost u tim vremenima, kemičar po zanimanju, putovala je selima, često prašnjavim putovima na konju, razgovarajući s dragim ljudima moga kraja. Kako su samo dobro razumjeli i prihvatili ono što ih je učila!“ Prve mlade žene iz tih sela stigle su u centar u ulici Copenhagen u siječnju 1051. na poziv Guadalupe.

Rad na pružanju obrazovanja i školovanja za žene iz okolnih sela također je dobivao oblik u Montefalcou.Jedna od tih mladih žena iz Michoacána prisjeća se: „Bila sam jako mlada kada sam upoznala Guadalupe, tek 11 godina. Bila je odlučna da pomogne našim obiteljima, da učini sve što je u njezinoj moći kako bi pomogla potrebitima u unaprjeđenju njihovog životnog standarda, kako u Michoacánu tako i u Montefalcou. Sanjala je o otvaranju seoske škole pokraj Montefalcoa, što je postala stvarnost kratko nakon što je napustila zemlju. Ja sam bila prva osoba koja se upisala.“

Osim Guadalupine revnosti u pomaganju drugima Alicia González, koja je živjela u Montefalcou od 1956. do 1958., posebno se sjeća njezine radosti: “Imala je zarazan smijeh i uvijek bila vedra. Bila je vrlo pozitivna osoba i imala divan osmijeh.“

Montefalco je imao velik utjecaj u posljednjih nekoliko godina na okolnu državu Morelos. Škola koja je započela u tom kraju 1952. pomogla je tisućama žena iz okolnih seoskih gospodarstava u unapređenju njihovog obrazovanja pored pružanja orijentacijskih predavanja roditeljima u obitelji. Škola za dječake, El Peñon Family Farm School, nudi slične usluge dječacima koji odrastaju u tom kraju.