Jutros je Sveti Otac dao dopuštenje Dikasteriju za kauze svetaca da objavi dekrete za jedanaest kauza za kanonizaciju. Među njima je i dekret o herojskim vrlinama Ernesta Cofiña (1899-1991), Gvatemalca, oca petero djece i pedijatra, zvanje koje je obavljao posebno u službi djece u potrebitim obiteljima. Nekoliko je godina vodio Caritas Guatemala. Pridružio se Opusu Dei 1956.
Kada je saznao za objavu Svete Stolice, mons. Fernando Ocáriz, prelat Opusa Dei, rekao je: „Zahvalimo našem Gospodinu i našoj Gospi za ovu radosnu vijest i također budimo zahvalni Svetom Ocu što je želio donijeti ovu odluku. Ernesto je odgovorio na Božju milost i svoj poziv živeći kršćanske kreposti u svojoj obitelji, u svojoj liječničkoj profesiji i velikodušnom služenju najpotrebnijima: bolesnima, siromašnima, siročadi. Zajedno sa svojom suprugom Clemencijom, transformirao je svoj dom – blagoslovljen darom petero djece – u svijetao i vedar dom, koji je bio primjer onima koji su ga poznavali.”
U intervjuu je postulator kauze vlč. Santiago Callejo, istaknuo velikodušan život dr. Cofiña: „Ernesto je znao kako biti suprug pun ljubavi i predan otac. Želio je biti dobar liječnik, veliki profesionalac, znajući da je posao njegov način na koji služi drugima i mijenja komadić svijeta koji mu je Bog povjerio. U tome je sličan većini nas: posao i obitelj su mjesto gdje se trebamo ponašati kao što bi Isus učinio. Ernesto se svim srcem posvetio služenju drugima. Također mu je bilo stalo do njegovanja vlastitog života kao kršćanina i poticao je one oko sebe da rastu u svom duhovnom životu.”
Po postulatorovu mišljenju, dr. Cofiño „bit će poznato nadahnuće za Crkvu u Gvatemali." Dodaje da se njegova reputacija svetosti posljednjih godina jako proširila: „Svakoga dana dobivamo priče s mnogo različitih mjesta, iako prevladavaju ljudi iz njegova rodnog kraja i – budući da je liječnik – ljudi koji traže njegov zagovor za ozdravljenje. ” Callejo poziva sve „da iskoriste ovaj novi korak prema njegovoj beatifikaciji moleći Boga za milosti preko novog časnog sluge Božjeg“.
Kratka biografija
Ernesto Cofiño rođen je u Guatemala Cityju 5. lipnja 1899. Godine 1919. započeo je studij medicine na Sorbonni (Francuska). Njegovu disertaciju mentorirao je dr. Robert Debré, koji se smatra jednim od utemeljitelja moderne pedijatrije. Oženio se Clemenciom Samayoa 1933. i imali su petero djece: Ernesto, Clotilde Clemencia, Sofia, Roberto i José Luis.
Pristupio je pedijatriji s dubokim razumijevanjem osobe, što ga je navelo ne samo da se brine o fizičkom zdravlju svojih pacijenata, već i da njihove probleme učini svojima. Pionir u pedijatrijskom istraživanju u Gvatemali, borio se protiv pothranjenosti i dječjih bolesti i držao je Katedru za pedijatriju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta San Carlos (USAC).
Potaknut svojom vjerom i željom za solidarnošću, poticao je i podržavao inicijative za obranu života; osobno se uključio u mnoge od njih, od čega su korist imale trudnice, siročad i djeca ulice. Osim toga, nudio je konkretna rješenja za razne društvene probleme, surađujući u osnivanju azila i centara za skrb. Od 1951. do 1955. bio je ravnatelj Centra za pomoć u obrazovanju (Centro Educativo Asistencial, bivši Hospicio Nacional); također je vodio Društvo za zaštitu djece (1940.-1946.) i Nacionalnu borbu protiv tuberkuloze (1945.-1946.). Dok je vodio Caritas u Gvatemali, organizirao je distribuciju hrane u ekonomski ugroženim četvrtima.
Godine 1956. otkrio je svoj poziv za Opus Dei, instituciju Katoličke crkve koju je utemeljio sveti Josemaría Escrivá 2. listopada 1928., a koja ima za cilj potaknuti ljude u svim segmentima društva da traže svetost usred svijeta kroz svoj uobičajeni rad. Obavljajući liječnički poziv i sudjelujući u brojnim društvenim inicijativama, intenzivirao je svoj odnos s Bogom kroz svakodnevnu misu i pričest, čestu ispovijed, molitvu, žrtve u svakodnevnom životu i druge kršćanske prakse. Imao je veliku pobožnost prema Majci Božjoj i svakodnevno je molio krunicu. Vrijeme je posvetio proučavanju i usavršavanju svoje vjerske formacije. Pojačao je osobno zalaganje za svoje prijatelje i poznanike, dijeleći svoju radost i vjeru s mnogim ljudima. Bio je privučen idejom da socijalni nauk Crkve provede u praksi.
Aktivno je surađivao s organizacijama za obrazovanje, stručno osposobljavanje i osobni razvoj poljoprivrednika, žena, radnika, ljudi s vrlo ograničenim sredstvima te u obrazovanju studenata. Tu je službu nastavio sve do svoje 92. godine.
Tijekom godina nastojao je skladno uskladiti obiteljski život i profesionalni rad. Kako je jednom rekao, „profesija i život su nerazdvojni: uz te liječničko-stručne i društvene aktivnosti moj je i kućni život”. Clemencia, njegova žena, bila je učiteljica. Dr. Cofiño opisao ju je na sljedeći način: „Bila je olakšanje i potpora u teškim vremenima, ohrabrenje u trenucima neuspjeha i radost u domu koji je ispunilo petero djece.” Clemencia je preminula 1963. godine. Od tog trenutka Ernesto se intenzivnije posvetio svojoj djeci, ne zanemarujući svoju profesiju i brigu o bolesnima i potrebitima.
Ernesto je umro 17. listopada 1991. u Guatemala Cityju. Tražio je Božje društvo i utjehu tijekom cijele bolesti (karcinom otkriven 1981., koji se vratio 1991.).
Vremenski okvir kauze za kanonizaciju
Dana 31. srpnja 2000., u nazočnosti nadbiskupa Guatemala Cityja, otvoren je biskupijski informativni proces o životu, krepostima i ugledu svetosti Sluge Božjega. Na 58 ročišta ispitano je 45 svjedoka. Završno zasjedanje održano je 5. travnja 2000. u nadbiskupovoj nazočnosti. Dana 15. ožujka 2002. Kongregacija za kauze svetaca u Rimu dala je dekret pravne valjanosti za biskupijski proces i imenovan je relator. U međuvremenu je započela priprava Positio super Vita, Virtutibus et Fama Sanctitatis za ovog Slugu Božjega. Ovaj dokument ima 771 stranicu i predan je Kongregaciji za kauze svetaca u veljači 2021.
Dana 15. studenoga 2022., pod vodstvom promicatelja vjere, komisija teoloških savjetnika Dikasterija za kauze svetaca pozitivno je odgovorila na pitanje o herojskom vršenju kreposti Sluge Božjega. Godinu dana kasnije, redovito zasjedanje kardinala i biskupa izjasnilo se u korist herojskih vrlina Ernesta Cofiña. Naposljetku, danas je papa Franjo ovlastio Dikasterij za kauze svetaca da objavi dekret o herojskim krepostima sluge Božjega Ernesta Cofiña.