Zatražio je ulaz u Opus Dei 28. srpnja 1935. Umro je u Barceloni, 7. prosinca 1972.

Velikodušno je odgovorio na poseban Božji poziv, a njegov život, čije središte je bila sveta misa, bio je apostolski plodan. Uvijek je bio u jedinstvu sa svetim Josemarijom, Utemeljiteljem Opusa Dei, koji je u njega imao veliko pouzdanje.

Posjedovao je veliku ljudsku nadarenost koju je, pomoću Božje milosti, stavio na služenje Crkvi i svim ljudima koje je susretao. Njegova poniznost i izvanredna iskrenost i otvorenost su učinili njegovu osobnost privlačnom, a on je uvijek osjećao potrebu služenja drugima.

25. lipnja 1944. je primio sakrament svećeničkog reda. Nako noga mu je sveti Josemaría povjerio zadatak poticanja apostolskog posla Opusa Dei među ženama u Španjolskoj, zajedno s ostalim mnogim svećeničkim zadacima u zemlji.

Kasnije je razvijao svoju svećeničku službu u europskim državama. Radio je u Engleskoj, Irskoj, Francuskoj, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Belgiji i Nizozemskoj.

Velikodušno se posvećivao u svojim stručnim zadacima i kasnije u svećeničkim: naučio je različite jezike, prilagođavao se različitim okolinama i suočavao se s nepogodnostima svake vrste u zemljama gdje je apostolski posao Opusa Dei bio na početku.

Velikim strpljenjem i duhom žrtve je trpio različite bolesti, a na poseban način svoju posljednju dužu bolest koja je trajala više od godinu dana. Bog ga je uzeo k sebi u predvečerje svetkovine Bezgrješnoga Začeća 1972. dok je bio u molitvi.