Divi se jakosti Svete Marije! Podno Križa, s najvećom ljudskom boli – nema boli kao što je njezina bol – stoji puna čvrstoće. – I moli je za jakost kako bi i ti znao stajati uz Križ. (Put, 508)

Za Mariju – kao i za njezina Sina – je jedino prijestolje Križ. Što nas najviše impresionira u preostalom dijelu njezina zemaljskog života do uznesenja tijelom i dušom u Nebo je njezina tiha prisutnost.

Sveti Luka, koji ju je dobro poznavao, primjećuje da je ona ostala zajedno s prvim učenicima u molitvi. Tako Marija završava svoje zemaljske dane, ona koja potom zauvijek treba biti slavljena od svih stvorenja.

Kakav kontrast između Marijine nade i naše nestrpljivosti! Često zahtijevamo od Boga da nam On odmah uzvrati ono malo dobra što smo mi učinili. Tužimo se čim se prva poteškoća pojavi. Nismo rijetko nesposobni da istrajemo u naporima i da uzdržimo nadu. Jer nam nedostaje vjere: Blago onoj koja povjerova da će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina (Lk 1,45). (Prijatelji Božji, 286)