Čini ti se da je čitav svijet protiv tebe. Nigdje ne nalaziš izlaza. Stvarno, ovog puta je nemoguće svladati poteškoće. Ali, zar si već zaboravio da je Bog tvoj Otac? Jedan svemogući, sveznajući, milosrdni Otac? On ti ne može poslati nikakvo zlo. Ovo što ti sada zadaje brigu dobro je za tebe, iako su tvoje ljudske oči sada slijepe i to ne možeš shvatiti.
Omnia in onum! Gospodine, neka se sada i uvijek ispunja tvoja sveznajuća Volja!
Križni put, 9, 4
Radost, nadnaravno i ljudsko nadanje, spojivi su s tjelesnim zamorom, s boli, sa suzama – jer imamo srce -, s teškoćama u nutarnjem životu ili u apostolskom radu.
On, “perfectus Deus, perfectus Homo” – savršen Bog i savršen Čovjek - koji je imao svu sreću Neba, htjede iskušati muku i umor, plač i bol…, da bismo shvatili da biti nadnaravan uključuje biti puno ljudski.
Kovačnica, 290
Vjerovati dakle i ne dopustiti da s nama ovlada klonulost; ne zaustavljati se na čisto ljudskim računima. Zapreke ćemo svladati ako počnemo s radom i ako se puni zalaganja
latimo posla, tako da nam upravo to zalaganje otvori nove staze. A ovdje je lijek protiv svake poteškoće: osobna svetost, predanje Gospodinu.
Biti svet znači živjeti onako kako je to odredio naš Otac na nebu. Prigovorit ćete da je to teško. Da, taj ideal jest prevelik. Ali istodobno je lagan: leži nadohvat ruke. Kad netko
oboli, dogodi se ponekad da se ne na|e pravi lijek. Na nadnaravnom području to nije tako; lijek je uvijek nadohvat: Isus Krist, prisutan u svetoj euharistiji. Osim toga, On nam daje i svoju milost u drugim sakramentima koje je ustanovio.
Ponovimo riječima i djelom: Gospodine, uzdam se u te, meni je dovoljna tvoja općenita providnost, tvoja svakodnevna pomoć. Od Boga nemamo zašto moliti velika čudesa,
ali trebamo moliti da nam umnoži vjeru, da nam prosvijetli razum i da nam ojača volju. Isus ostaje uvijek s nama i uvijek se ponaša onako kao što On jest.
Od početka moga dušobrižništva upozoravao sam vas na opasnost krivoga pobožanstvenja. Ne daj se omesti time što znaš od kakva si materijala: od blata. Ali to neka te ne brine,
jer ti i ja djeca smo Božja – u tome se sastoji dobro pobožanstvenje. Izabrani smo Božjim pozivom prije svih vjekova: On nas u njemu sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti i bez mane pred njim (Ef 1,4). Mi koji na osobit način pripadamo Bogu te smo njegovo oru|e unatoč svojoj osobnoj bijedi, bit ćemo korisni ako ne izgubimo iz vida svoju oskudu. Nápasti nam pak očituju dimenziju naše vlastite slabosti.
Ako osjećate obeshrabrenost zbog nekog možda posebno upečatljiva iskustva o vlastitoj uskogrudnosti, onda je došao trenutak da se potpuno i poučljivo prepustite rukama Božjim. Jednoga dana, priča se, susreo je jedan prosjak Aleksandra Velikoga i zamolio ga za milostinju. Aleksandar se zadržao i zapovjedio da ga učine gospodarom peterih gradova.
Nato je prosjak zapanjen i zbunjen uzviknuo: „Ali ja nisam tako mnogo molio!“ A Aleksandar je odgovorio: „Ti si molio kao onaj koji jesi, a ja ti dajem kao onaj koji ja jesam!“
Čak i u trenucima kada mi svoju ograničenost dublje osjećamo, možemo i moramo podignuti pogled k Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetomu, jer smo mi dionici božanskog života. Nikada ne postoji opravdan razlog za obaziranje unatrag (usp. Lk 9,62): Gospodin stoji na našoj strani. Moramo biti vjerni i lojalni, okrenuti se prema svojim dužnostima i u Isusu nalaziti ljubav i poticaj za razumijevanje tu|ih pogrešaka i svladavanje svojih vlastitih. I tako će svi ti padovi – tvoji, moji i svih ljudi – tako|er biti potpora za Kristovo kraljevstvo.
Spoznajmo svoje bolesti, ali priznajmo Božju moć. Optimizam, radost, čvrsto uvjerenje da se Bog želi s nama poslužiti moraju dati obilježje kršćanskome životu. Ako se osjećamo dijelom te svete Crkve, ako smatramo da nas podupire čvrsta Petrova stijena i djelovanje duha Svetoga, onda ćemo se odlučiti da ispunjavamo male dužnosti svakoga trenutka: svakoga dana pomalo sijati. A žetva će ispuniti žitnicu do vrha.
Susret s Kristom, 160