Tri dana i tri noći Marija traži Sina koji se izgubio. Kad bismo barem mogli reći – ti i ja – kako i naša volja da pronađemo Isusa ne zna za počinak. (Brazda, 794)

Kakva li je to bol bila za njegovu Majku i Svetoga Josipa kad su na putu kući iz Jeruzalema primijetili da Isus nije među rodbinom i prijateljima! A kakve li radosti kad su ga već izdaleka vidjeli kako podučava Izraelske učitelje! No pripazite na naoko tvrdokoran odgovor Sina na Majčino pitanje: Pa zašto ste me tražili?

Zar to dakle nije imalo smisla što su Ga tražili? Ovo mogu razumjeti duše, koje su spoznale što znači izgubiti Krista i opet Ga naći… Pa zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u kući Oca svoga? Zar niste znali da ja sve svoje vrijeme moram posvetiti svom nebeskom Ocu?

Ovo je plod naše današnje molitve: uvjerenje da je zemaljski put – uvijek i u svakoj situaciji – put za Boga, divno blago, odsjev neba; da je u našim rukama jedna divota kojom moramo upravljati, odgovorno pred Bogom i ljudima. Pritom ne trebamo mijenjati svoju situaciju u životu, jer nalazimo se posred ulice, posvećujemo svoj poziv i zanimanje, svoj život u obitelji i u društvu – sve stvari koje su naizgled čisto zemaljske. (Prijatelji Božji, 53-54)