Što više budeš želio pripadati Isusu, tim više ćeš milosti primiti za svoje djelovanje na zemlji i za svoje vječno blaženstvo. Ali moraš se odlučiti da pođeš putem predanja: Križ na tvojim ramenima, na tvojim ustima osmijeh, a u tvojoj duši svjetlo. (Križni put, II postaja, 3)

Ti ćutiš jedan unutarnji glas: «Ovaj jaram, dobrovoljno uzet kako li je težak!»... To je glas đavolji; svežanj... tvoje oholosti.

Izmoli od Gospodina poniznost. Tada ćeš i ti sam shvatiti Isusove riječi:iugum enim meum suave est, et onus meum leve (Mt 11,30), koje ja rado slobodno prevodim ovako: Moj jaram je sloboda, moj jaram je ljubav, moj jaram je jedinstvo, moj jaram je život, moj jaram je djelovanje.

Svuda oko sebe zapažamo klimu straha pred Križem, pred Gospodinovim Križem. Štoviše sve neugodnosti u životu počele su se nazivati križevima i ne nose se na način djece Božje i s nadnaravnim pogledom. To ide i toliko daleko da se čak i s putova skidaju križevi, koje su ondje postavili naši djedovi...!

Isusovom Mukom je Križ prestao biti simbol kazne, da bi se pretvorio u znak pobjede. Križ je Otkupiteljev znak: in quo est salus, vita et resurrectio nostra: tamo je naš spas, naš život i naše uskrsnuće. (Križni put, II postaja, 4, 5)