Moje ime je Olga Medina, podrijetlom sam iz Portorika. Došla sam u Italiju raditi na pet godina te sam tu imala veliku sreću upoznati Doru i raditi skupa s njom.

Kod našega prvoga susreta rekla mi je, „ Ova djevojka mora dobiti koji kilogram više!“ i odmah sam je zavoljela, razmišljajući, „ Sada govori kao moja baka!“ , ali bila sam zadivljena njezinom radnom etikom: bila je nevjerojatna. Bila je profesionalka od glave do pete, rekla bih. Svemu čime se je bavila prilazila je sa profesionalnoga gledišta. Znala je sve što je bilo potrebno znati o kućanskim poslovima.

Bila je jako vrijedna. Rekla bih da je radila punim intenzitetom, ali ne onim intenzitetom koji te čini nervoznim jer ne znaš što dalje raditi…Želim reći da je bila vrlo staložena za vrijeme rada. Završila bi s jednim poslom i potom bi započela s drugim.

Kad bih je vidjela uvijek bi pomislila: što to ima ova žena? Želim imati to što ona ima!

Ona ne samo da je radila dobro, kao da je nešto drugo stajalo iza toga: prihvatila je svoj poziv na svetost jako ozbiljno. Htjela je postati svetom i činila je to u malim stvarima. Na primjer, objašnjavala mi je dok smo radile, „ Kada postavljaš tanjur kod pripreme stola možeš se sjetiti osobe koja će sjesti na to mjesto i izmoliti molitvu za tu osobu“. To ne moraju biti velike stvari: samo male stvari. Govorila bi da ukoliko se izmoli molitva za neku osobu, stvari se mogu promijeniti.

Voljela je svaku osobu i činila je da se svaka osoba osjeća posebno: to je bila ona. Pošto je bila ludo zaljubljena u Boga, voljela je sve ostale na isti način. Ako jednu stvar mogu reći o njoj, onda je to njezina ljubav prema ljudima. Kako je uvidjela da smo svi mi djeca Božja, onda se je tako prema nama i odnosila.