"Kada me Gospodin pozove u nebo, moći ću pomagati više i djelotvornije."
Od dana njegove smrti, 26. lipnja 1975, počeli su pristizati u sjedište Opusa Dei u Rimu iz svih dijelova svijeta svjedočanstva o uslugama koje se pripisuju zagovoru mons Josemaríje Escrivá: obraćenja, odluke da se u praksi živi dubina kršćanske vjere, ozdravljenja, materijalne pomoći ... To je odjek pobožnosti koju je Sveta Stolica okarakterizira kao "pravi fenomen pučke pobožnosti."
Zagovor svetaca
U ovom svijetu, sveci su živjeli u ljubavi prema Bogu i bližnjima, po uzoru na Isusa Krista koji je "prošao zemljom čineći dobro." Ali kada dođu u nebo, kako piše u Katekizmu Katoličke crkve "ne prestaju se brinuti za one koje su ostavili na zemlji. Njihov zagovor je najuzvišenije služenje Božjem planu. Možemo ih i trebamo pitati da posreduju za nas i za cijeli svijet. "
Sve je počelo s molitvom
Mnogi ljudi su počeli obraćati se Svetom Josemaríji zahvaljujući susretu - često slučajno – sa sličicom i molitvom njemu na čast.
Na tržnici
"Ja se preporučujem Monsinjoru svaki dan – napisala je gvatemalska žena koja radi na tržnici- i molim vas za uslugu da mi pošaljete sličice za neke ljude koji žele dobiti milosti po zagovoru Monsinjora, jer im govorim da Monsinjor čini čudesa, da liječi bolesne i skida porok od alkohola, a neki su već vidjeli čudesa. Zato vas molim da mi pošaljete njegove sličice s molitvom. "
Iz zatvora
Ovo je pismo napisano prije mnogo godina, prije beatifikacije mons. Escrivá. Ono dolazi iz jednog zatvora: "Dobio sam sličice za privatnu pobožnost, jer su neki od mojih kolega zatvorenika pobožni i mole krunicu svaki dan, a ja sam ih podijelio u nedjelju, nakon mise koju slavi zatvorski kapelan. Predlažem, ako vam se to čini prikladnim, da pošaljete nekoliko sličica ocu kapelanu, jer, zaista, ovdje nitko ne zna za ove lijepe molitve, a prije svega je od pomoći svima u našim dnevnim potrebama. On posjećuje ostalih šest odjeljenja, tamo gdje su drugi stari dečki poput mene, koji znaju cijeniti ono što je od velike kršćanske vrijednosti."
U pustinji
Mnogo je puta mala sličica prešla iz ruke u ruku, dok nije došla do dalekih mjesta. Evo što se dogodilo jednom čileanskom odvjetniku: "Prije par tjedana moj partner i ja otišli smo na sjever zemlje. Morali smo ići u mnoga sela i gradove kako bi provjerili slučajeve koje smo rješavali. Put nas je vodio kroz ogromna prostranstva jedne od najvećih pustinja na svijetu, Atakamu. Imali smo vremena, pa smo odlučili posjetiti Valle del Encanto, arheološki spomenik na tom području. Cesta je bila teška i ponekad je bilo teško razlikovati cestu od pustinje. Stigli smo do kućice čuvara spomenika i kad smo ušli počeo sam razgledavati vaze izložene u vitrinama. Na moje iznenađenje, ugledao sam sličicu svetog Josemarije zakačenu za staklo, malo izblijedjelu od sunca. Upitao sam čuvara, da li mu se preporučuje i rekao je da da, već godinama je gajio veliku pobožnost prema njemu. "
Bolnica
"U Galway - piše irski liječnik - kad ponudim njegovu sličicu, odmah prepoznaju Monsinjora Escrivá. Netko mi kaže:“ Znam ovu molitvu dugo vremena i ja je izgovaram često.“ Drugi dodaju s uvjerenjem:" Molitva je vrlo lijepa. " U bolnici u kojoj radim mogu se vidjeti na noćnom ormariću bolesnika, iznad kreveta, na prozoru. Bilo je nekih bolesnika koji su osobno prepisali molitvu svojom rukom i dali je rodbini. Mnogi se obraćaju zagovoru Monsinjora Escrivá za ozdravljenje, a drugi daju sličicu svojoj rodbini moleći da ju mole za njihovo ozdravljenje. Čuvaju je s poštovanjem i jako su sretni kada dobiju jednu novu ".