Tko god da on bude, mi ga već volimo

Konklave su započele jučer, utorak, 12.ožujka. U sličnoj je prilici sveti Josemaria rekao: "Znate, sinovi moji, za ljubav kojom volimo Papu. Nakon Isusa i Marije, svom snagom svoje duše volimo Papu, tko god da on bio. Prema tome, mi već volimo rimskoga Prvosvećenika koji nam dolazi. Predodređeni smo da mu služimo cijelim svojim životom."

Tekstovi za molitvu

„Još bih vam se jednom želio obratiti povodom nadolazećeg izbora Svetoga Oca. Znate, sinovi moji, za ljubav kojom volimo Papu. Nakon Isusa i Marije, svom snagom svoje duše volimo Papu, tko god da on bio. Prema tome, mi već volimo rimskoga Prvosvećenika koji nam dolazi. Predodređeni smo da mu služimo cijelim svojim životom.

Molite i našem Gospodinu prikažite čak i trenutke svoga odmora. Čak i to prikazujemo za Papu koji će tek biti izabran, baš kao što smo i svih ovih dana prikazivali Mise, baš kao što smo prikazali… i naše disanje.“ (sveti Josemaria, 1958., citirao biskup Javier Echevarria, Prelat Opusa Dei, u svom pastoralnom pismu za ožujak 2013.)

Prinesi molitvu, pokoru i svoj rad na ovu nakanu: <i data-verified=“Ut sint unum!” – kako bi svi mi kršćani imali jednu volju, jedno srce, jedan duh: kako bi “Omnes cum Petro ad Iesum per Mariam!” – svi, sjedinjeni s Papom, išli k Isusu, posredstvom Marije. (Kovačnica, 647)" style="display:block; margin:auto;" >

Nitko to drugi ne može učiniti osim mene

Vrijeme je za pitati se: dijelim li s Kristom njegovu želju za dušama? Molim li se za Crkvu čiji sam dio, u kojoj imam posebnu zadaću koju za mene ne može nitko drugi obaviti? Samo biti u Crkvi već je puno, ali nije dovoljno. Trebamo biti Crkva, jer naša nam Majka nikada ne smije biti stranac, nešto vanjsko, strano našim najdubljim mislima.

Ljubiti Crkvu, 16

Dijelim li s Kristom njegovu želju za dušama? Molim li se za Crkvu čiji sam dio, u kojoj imam posebnu zadaću koju za mene ne može nitko drugi obaviti? Samo biti u Crkvi već je puno, ali nije dovoljno.

Prinesi molitvu, pokoru i svoj rad na ovu nakanu: “Ut sint unum!” – kako bi svi mi kršćani imali jednu volju, jedno srce, jedan duh: kako bi “Omnes cum Petro ad Iesum per Mariam!” – svi, sjedinjeni s Papom, išli k Isusu, posredstvom Marije.

Kovačnica, 647

Sumnjati u Crkvu znači sumnjati u samog Boga

Može doći čak do toga da smo mi sumnjičavi – svaki za sebe mora osjetiti sumnju i svoj dan završiti s mea culpa, s dubokim i iskrenim činom pokajanja, ali mi nemamo pravo sumnjati u Boga. Sumnjati u Crkvu, u njezin božanski početak, u posvećujuće djelovanje njezine objave i njezinih sakramenata, znači sumnjati u samog Boga, znači ne vjerovati sasvim u stvarnost dolaska Duha Svetoga.

Susret s Kristom, 131

Biti kršćanin

Ne zaustavljajući se uz bilo kakve greške i bilo kakve ograničenosti čovjekove, Crkva je – ponavljam – znak i, u nekom smislu – makar nije u strogom smislu dogmatičke definicije o sedam sakramenata Novog Saveza -, sakrament: prasakrament prisutnosti Boga u svijetu. Biti kršćanin znači biti preporođen od Boga i poslan radi objave spasenja. Da imamo jaku živu vjeru i da s odvažnošću naviještamo Krista, onda bi i naše oči vidjele čudesa, čudesa kao onda u apostolsko doba.

Susret s Kristom, 131

Mora su malo gruba… Opet će se smiriti, ne brinite se. Čak i kad je Isus bio s njima na brodu, činilo se kao da se bliži brodolom. Petrov brod ne može potonuti!

Imaš veliku želju ljubiti Crkvu: tim više što se više trude oni koji je pokušavaju nagrditi. – Čini mi se veoma logičnim: jer Crkva je tvoja Majka.

Brazda, 354

Mozaik prikazuje Duha Svetoga u Bazilici svetoga Petra u Rimu

Može se dogoditi da među katolicima bude nekih koji imaju malo kršćanskog duha; ili koji ostavljaju takav dojam na one koji im se približe u nekom određenom trenutku. Ali ako bi te sablaznila ta realnost, značilo bi to da slabo poznaješ ljudsku bijedu i… svoju vlastitu. Osim toga, nije pravedno ni lojalno polaziti od slabosti te nekolicine da bi se ozloglasilo Krista i njegovu Crkvu.

Brazda, 367

Bez obzira tko on jest…

Trebamo jako voljeti Crkvu i Papu, tko god da on bio. Molite Gospodina da naša služba njegovoj Crkvi i Svetom Ocu bude plodna.

(Citirano u S. Bernal, Mons. Josemaria Escriva de Balaguer: Profil osnivača Opusa Dei, str. 255)

Mora su malo gruba… Opet će se smiriti, ne brinite se. Čak i kad je Isus bio s njima na brodu, činilo se kao da se bliži brodolom. Petrov brod ne može potonuti!

Aggiornamento u današnjoj Crkvi, danas kao i uvijek, temeljna je radosna afirmacija vjernosti naroda Božjega zadaći koju su primili, Evanđelju.

(Citirano u S. Bernal, Mons. Josemaria Escriva de Balaguer: Profil osnivača Opusa Dei, str. 254)

Protiv starenja duha

Vjernost. Aggiornamento, kako ja na to gledam, iznad svega znači vjernost. Suprug, vojnik, administrator, koji svakog trenutka, u svakoj novoj okolnosti svojega života, vjerno ispunjava dužnosti ljubavi i pravde koje je jedanput na sebe preuzeo, uvijek će biti bolji suprug, vojnik ili administrator. Teško je ovu jasnu svijest lojalnosti uvijek održati aktivnom, i uvijek je teško primijeniti ovaj princip na promjenjive stvarnosti današnjeg svijeta. Ali to je najbolja obrana pred starenjem duha, najbolje jačanje srca i učvršćivanje uma.

Ista stvar vrijedi i za živote institucija, te na osobit način za život Crkve koja ne slijedi promišljene ljudske planove već Božji naum. Otkupljenje i spasenje svijeta plodovi su drage sinovske vjernosti Isusa Krista volji Nebeskoga Oca koji ga je i poslao, te naše vjernost Njemu. Prema tome aggiornamento u današnjoj Crkvi, danas kao i uvijek, temeljna je radosna afirmacija vjernosti naroda Božjega zadaći koju su primili, Evanđelju.

Razgovori s mons. Escrivom de Balaguer, 1