Svetost ljudske ljubavi

Osnivač Opusa Dei učio je ljude po cijelom svijetu da vole svoju obitelj. U vremenu kada se činilo da je svetost rezervirana samo za redovnike i svećenike, Bog je kroz svetog Josemariju pokazao supružnicima da je bračni život istinski put ka svetosti na zemlji. Svakome tko misli da ljubav prestaje kada brige i poteškoće koje život sa sobom nosi dođu, ima slabu sliku braka, koji je sakrament i ideal i poziv. Upravo tada ljubav raste i jača. Bujice briga i poteškoća ne mogu potopiti istinsku ljubav,

Osnivač Opusa Dei učio je ljude po cijelom svijetu da vole svoju obitelj. U vremenu kada se činilo da je svetost rezervirana samo za redovnike i svećenike, Bog je kroz svetog Josemariju pokazao supružnicima da je bračni život istinski put ka svetosti na zemlji.

Juan Caldés Lizana sreo ga je za vrijeme duhovne obnove u rujnu 1948. Kasnije je napisao pismo “Predivan svijet mi se otvorio kada sam kontemplirao brak (veliki sakrament) kao istinski poziv, novi božanski put na zemlji." Bila je to potpuno nova perspektiva: svi su pozvani na istu svetost, puninu kršćanskog života; obitelj, topao i veseli dom, što je odgovarajuća polazna točka iz koje se proza svakodnevnog života pretvara u herojske stihove; roditelji, sijači mirnoće i radosti, i djeca, “moja kruna i moja radost”. Ovu zadnju frazu napisao je osnivač Opusa Dei na poleđinu fotografije Juanovo desetero djece. Ideje koje je Juan slušao 1948. označavale su duboku prekretnicu u životu laika.

Sveti Josemaría poticao je svaku osobu, bilo samce, zaručene, bilo u braku ili svećenike da istražuju dubinu ljubavi, upozoravajući ih na opasnosti sebičnosti koja nerješivima čini probleme proizašle upravo zbog nje. On ih je ohrabrivao da pobjegnu od senzualnosti jer, kao što je stalno ponavljao, senzualnost podrezuje krila ljubavi, i ponižava velike ideale za koje je ljudsko srce sposobno.

Učio je mlade što je napisao u Putu i što je ponovio 1974. velikoj grupi mladih iz Sao Paula: Molim se svetom Rafaelu Arkanđelu da, kao sa Tobijom, može voditi one među vama koji će osnovati obitelj, da pronađu dobru i čistu ljubav na Zemlji. Blagoslivljam vašu zemaljsku ljubav i blagoslivljam vaš budući dom. I molim Ivana Apostola koji se tako duboko zaljubio u Isusa Krista i koji je bio hrabar ispod Kristova križa - jedini on: ostali su pobjegli- ja molim tog mladog, ali snažnog učenika da vam pomogne ako Gospodin bude tražio više od vas.

Nekoliko dana ranije, također u Sao Paulu, ohrabrivao je osobe u braku, kao što je to uvijek činio cijeloga svojega života, da uzmu model udvaranja kao model svoje ljubavi: Volite jedni druge jako. Ljubav Kristovih supružnika - pogotovo ako su djeca Božja u Opusu Dei - je kao dobro vino. Poboljšava se sa vremenom, i cijeni u vrijednosti... A vaša je ljubav daleko važnija od najboljeg vina na svijetu. Ona je predivno blago koje vam je Gospodin podario. Čuvajte ju pažljivo. Nemojte ju odbaciti! Pazite na nju!

Ljubav je bila njegova polazišna točka u pomaganju drugima da shvate blago posvećivanja zakopano u tisuću detalja svakodnevnog života koje duša u ljubavi zna kako otkopati. Zbog toga nije iznenađujuće da je u objašnjavanju bračnog života naglašavao stvari koje mogu izgledati trivijalne.

Razgovor iz Sao Paula točno pokazuje ton kojim se mons. Escrivá obraćao svima koji su bili pozvani da posvećuju svoj bračni život. Bio je to živ dijalog i praktično nemoguć za pisanu reprodukciju. Žena koja je postavljala pitanja bila je toliko dirnuta da su je par puta emocije savladale. Prvi prekid došao je od utemeljitelja Opusa Dei, kada ju je čuo kako govori da je 23 godine u braku i ima petero djece…

Zaista? To ne može biti istina! 23 godine! Tako mlada i tako lijepa!

Pitala je kako da zadrži i pojača u svome svakodnevnom životu entuzijazam s početka braka.

Sjedni, kćeri, sjedni. Ti ćeš biti... Kako se kaže draga na Portugalskom?

Namorada, rekli su mu.

… zaljubljena zauvijek. Ti moraš osvojiti svoga muža svaki dan, i on tebe.

(…)To ćeš moći ako ćeš gledati svoga muža kakav doista je: veliki dio tvoga srca, cijeloga tvoga srca! Ako imaš na umu da on pripada tebi i ti njemu; ako znaš da imaš dužnost da ga usrećiš, da dijeliš s njime radost i tugu, bolest i zdravlje...

I mons. Escrivá, kao da se obraća svim ženama koje su bile u punoj dvorani u Palace of Conventions u Anhembi Parku u Sao Paulu, nastavio je:

Ti znaš bolje od ikoga na svijetu, jer ljubav je najmudrija. Kada tvoj muž dođe doma s posla, sa svojih poslovnih obaveza, nemoj da te nađe neraspoloženu. Uredi se, izgledaj lijepo, i kako godine prolaze uređuj fasadu još više, kao što rade sa starim zgradama. Bit će ti jako zahvalan! Često kada bude iznerviran na poslu, mislit će na Boga i na tebe, i govorit će: “Ići ću doma, i ...kakvo olakšanje! Tamo ću naći nebeski mir, radost, toplinu i ljepotu." Jer u njegovim očima ništa na svijetu nije ljepše od tebe.(…) Dane kada bude dolazio umoran i ti to primijetiš ili predvidiš, sjeti se jela koje tako voli: "To ću mu pripremiti." I nećeš mu reći da mu ne bude neugodno. Ti ćeš ga iznenaditi i on će te gledati sa tolikom toplinom... Eto to je način! To je način!

Mons. Escrivá je pomagao roditeljima da shvate da se njihova međusobna ljubav pojačava s problemima i teškoćama u životu. To je rekao uredniku španjolskog ženskog magazina Telva u veljači 1968.:

Svakome tko misli da ljubav prestaje kada brige i poteškoće koje život sa sobom nosi dođu, ima slabu sliku braka, koji je sakrament i ideal i poziv. Upravo tada ljubav raste i jača. Bujice briga i poteškoća ne mogu potopiti istinsku ljubav, jer osobe koje se nesebično i zajedno žrtvuju, zbližavaju se svojom žrtvom. Kao sto Pismo kaže, aquae multae - poteškoće, fizičke i moralne - non potuerunt exstinguere caritatem - ne mogu ugasiti ljubav.

Mons. Josemaría Escrivá de Balaguer: A Profile of the Founder of Opus Dei, Salvador Bernal, Dublin: Veritas, 1977, str. 47-53.