Šuti - i znaj progovoriti

Nikada se nećeš pokajati zbog šutnje; zbog govora - često. Također, sv. Josemarija je rakao: Djeco moja, mislite uvijek na to da je pakao pun zatvorenih usta.

Álvaro del Portillo i Emilio Bonell

Nikada se nećeš pokajati zbog šutnje; zbog govora - često.

Put 639

Zašuti uvijek kad u sebi zamijetiš gnjev. Pa i onda kad si s pravom ogorčen. U takvom času, usprkos svoj diskreciji, kažeš više nego je trebalo.

Put 656

Kako šutnja donosi obilan rod! Sva energija koju potrošiš indiskretnim brbljanjem nedostajat će djelo-

tvornosti tvojeg apostolata. Budi diskretan.

Put 645

“Zašto je toliko onih koji ogovaraju?”

pitaš se ožalošćen... – Jedni zabunom, s

fanatizmom ili sa zluradošću. – Ali većina ponavlja

izmišljotinu po inerciji, zbog površnosti ili neznanja.

Stoga, opet ponavljam: kad ne možeš hvaliti, a

nije potrebno govoriti, šuti!

Brazda 592

“In silentio et in spe erit fortitudo vestra”, – u tišini i ustrajnosti naći ćete svoju snagu…, jamči Gospodin svojima. Šutjeti i Njemu se predati: dva temeljna oružja u trenucima protivštine, kada zakažu ljudske snage.

I patnje podnesene bez jadikovke – gledaj Isusa u njegovoj Svetoj Muci i Smrti – kroje te prema mjeri Ljubavi.

Kovačnica 799

Šutnja je stražar na vratima nutarnjeg života.

Put 281

"Nijemi trenuci." Prepustimo ih onima kojima je srce mrtvo. - Mi kršćani, Božja djeca, razgovarajmo s našim Ocem koji je na nebesima.

Put 115.

Kako su se pažljivo i s kakvom nježnošću morali Marija i Sveti Patrijarh brinuti za Isusa u njegovom djetinjstvu i koliko su toga besprekidno, u tišini učili od Njega. Njihove su duše postale sve sličnije duši Sina, koji je Čovjek i Bog. Zato Marija poznaje kao nitko drugi, a po njoj i Josip, osjećaje Isusova Srca; i stoga su Marija i Josip najbolji put – rekao bih čak jedini put -, da se dođe k Spasitelju.

Sveti Josemaria slika patke, otvorenog kljuna. Običavao je podsjetiti na potrebu da budemo jako iskreni da bi bili sveti.

Prijatelji Božji 281

Ne želim vam zatajiti da veoma trpim kada moram nekoga

koriti ili kada moram donijeti neku odluku koja

može prouzročiti bol. Nisam sentimentalan, ali ipak

trpim: i prije i za vrijeme i nakon toga. Tješi me misao da

samo životinje ne plaču, dok mi ljudi, djeca Božja,

možemo plakati. Jasno mi je dakle da ćete i vi jednom

trpjeti kad budete htjeli vjerno ispuniti svoju dužnost. Zacijelo

je udobnije uvijek i u svemu izbjeći trpljenje pod izlikom,

da čovjek ne želi bližnjega ražalostiti, no to je

stranputica kojom mi često hodamo iz kukavičluka pred

vlastitom bolju, jer morati koriti obično nije ugodno.

Djeco moja, mislite uvijek na to, da je pakao pun zatvorenih

usta.

Prijatelji Božji 161

Neki od vas su liječnici. Izvinite što se usuđujem opet

navesti jedan primjer iz medicine; možda ovaj baš sasvim

točno ne odgovara, ali s asketične strane je usporedba dobra.

Tko želi zaliječiti ranu, najprije će temeljito očistiti

nju i sve oko nje. Naravno da liječnik znade da to boli, ali

on isto tako zna, kad bi propustio operaciju da bi bilo još i

gore. Tako on dezinficira ranu, pali i reže, ali samo na

ovaj način on može spriječiti da ne dođe do infekcije.

Ako već tjelesno zdravlje i kod najmanjih ozljeda

zahtijeva takve mjere, kolika je onda tek potreba kad se

radi o spasu duše, kad se radi o samom centru ljudskog

života. Kako ćemo tek onda morati temeljito čistiti, odstranjivati,

dezinficirati, trpjeti! To nalaže mudrost, a bojazan

pred tom dužnošću bila bi ne samo nemarnost, nego i

povreda pravde i hrabrosti.

Prijatelji Božji 161

Ako te lojalno, s ljubavlju, dobar prijatelj,

nasamo, upozori na ono što zasjenjuje tvoje

ponašanje, u tebi se javlja uvjerenje da se on vara:

ne razumije te. S tim ćeš pogrešnim uvjerenjem,

koje je čedo tvoje oholosti, biti trajno nepopravljiv.

– Žao mi je: nedostaje ti odlučnosti u traženju

svetosti.

Brazda 707

Uvjeri se: također tu ima mnogih koji

mogu shvatiti tvoj put; duše koje – svjesno

ili nesvjesno – traže Krista i ne nalaze Ga. Ali

“kako će čuti o Njemu, ako im nitko o Njemu ne

govori”?

Brazda 196

Oklijevaš govoriti im o Bogu, o kršćanskom

životu, o pozivu... jer ne želiš da se

netko uznemiruje?...

Zaboravljaš, nisi ti onaj koji poziva nego On:

“Ego scio quos elegerim”– Poznam dobro one koje

sam izabrao.

Osim toga, žalostilo bi me kad bi se iza tih

pogrešnih obzira skrivala udobnost ili mlakost: Na

toj razini zar radije imaš ljudsko prijateljstvo nego

Božje?

Brazda 204

U ime pobjedonosne Kristove ljubavi mi kršćani moramo svugdje na zemlji našim riječima i našim djelima sijati mir i radost.

Susret s Kristom 168