(Homilija 88, 12-13, 17)

Kad su izlazili iz Jerihona, pođe za njim silan svijet. I gle, dva slijepca sjeđahu kraj puta. Čuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, sine Davidov!" Mnoštvo ih je ušutkivalo, ali oni još jače viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, sine Davidov!" Isus se zaustavi, dozovi ih i reče: Što hoćete da vam učinim?" Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oči." Isus se ganut dotače njihovih očiju i oni odmah progledaše. I pođoše za njim. (Mt 20:29-34)

Što je, dakle, braćo dozivati Krista ako ne odgovoriti na Kristovu milost dobrim djelima? To kažem, braćo, kako ne bismo naglas jadikovali i u svojim životima ispadali glupi. Tko je onaj koji zapomaže Kristu koji prolazi da otkloni njegovu unutarnju sljepoću, to jest, dok nam podjeljuje vremenite sakramente kojima nas poučava kako primiti vječne stvari?

Tko je, dakle, taj koji zapomaže Kristu? Tko god prezire svijet i njegove užitke. Tko god govori ne samo jezikom nego i svojim životom. Svijet je raspet meni i ja svijetu povik je prema Kristu. Tko god rasipno dijeli i daje siromahu kako bi njegova pravednost ostala zasvagda, viče prema Kristu. Neka svatko koji čuje proda sve što ima i poda siromasima; neka zgrne k sebi blago u Nebu koje moljac ne rastače. Neka onaj koji čuje zvuk Kristovih koraka dok prolazi zapomaže u svojoj sljepoći. Neka mu se glas čuje u djelima. Neka počne prezirati svijet, djeliti siromasima svoja dobra, držati ništavnim sve ono što drugi ljudi ljube. Neka se ne obazire na uvrede, ne traži osvetu, pruža svoj obraz onom koji ga udara. Neka moli za svoje neprijatelje. Ako mu uzmu njegova dobra, neka ih ne traži natrag. Kome je on išta uzeo, neka vrati četverostruko.

Kada krene raditi takvo što, svi njegovi odnosi - rodbinski i prijatelji neće biti isti. Oni koji vole svijet, suprostavljat će mu se: "Kakva je to ludost! Otišao si u krajnost! Što? Zar nisu i drugi kršćani? Ovo je glupost, ludost!" I sve ovima slične stvari gomila uzvikuje da ušutka "slijepe". Gomili smeta vika "slijepih", ali ih ne uspijeva nadglasati. Onaj koji želi biti izliječen, neka shvati što mu je potrebno proći.

Isus i sad prolazi pored nas; pustite da oni koji stoje pored puta viču za Njim. To su oni koji stalno govore: "Gospodine, Gospodine!" ali im je srce daleko od Njega. To su oni kraj puta - slijepi u srcu - kojima Isus daje moralne ukore. Kada se govori o vremenitim stvarima koje je Isus učinio, uvijek Ga se prikazuje kako prolazi. Čak i do konca svijeta neće nedostajati slijepaca koji sjede pored puta. Postoji potreba, prema tome, da oni koji sjede pored puta viču upomoć. Mnoštvo koje je bilo s Gospodinom gušilo je zapomaganje onih koji su tražili ozdravljenje.

Braćo, vidite li što želim reći? Ne znam kako govoriti, ali još manje znam kako šutjeti. Govorit ću, dakle, i govorit ću jasno. Strah me je Isusa koji prolazi i Isusa koji mirno stoji; i zato ne mogu šutjeti.

Zli i mlaki kršćani stvaraju prepreku dobrim kršćanima koji su iskreni i uistinu žele izvršavati Božje zapovijedi napisane u Evanđelju. To mnoštvo koje je s Gospodinom priječi one koji iskreno mole za pomoć, one koji dobro čine kako ne bi upornošću postigli ozdravljenje. Ali neka viču i ne malakšu! Neka se ne povode autoritetom većine i ne oponašaju one koji su postali kršćani prije njih, koji sami žive zlim životom i ljubomorni su na dobra djela drugih. Neka nikada ne kažu: "Živimo kao što mnogi žive."

Zašto ne radije kako Evanđelje nalaže? Zašto biste se htjeli ravnati prema protestu gomile koja vas želi osujetiti, a ne prema stopama Gospodina koji prolazi? Oni će se rugati, nasilno vas htjeti omesti; ali vi nastavite dozivati dok vaš glas ne doprije do Isusovih ušiju. Oni koji ustraju radeći to što je Gospodin naložio ne obazirući se na svjetinu i ne misleći puno na to što izgleda da vjerno slijede Krista, nego koji se raduju svjetlu koje će im Krist dati više nego što se boje vike gomile, ti nikada neće biti odvojeni od Njega, i Isus će zastati i iscijeliti ih...

Da budem kratak; želio bih zaključiti ovu propovijed, braćo, onime što me vrlo duboko dira i zadaje veliku bol, a to je vidjeti to mnoštvo koje prekorava slijepe koji dozivaju Krista. Ali neka vas ne skrenu s puta - koga god među tom gomilom želi biti izliječen; jer mnogo ih je koji se zovu kršćani, a djela su im bezbožna. Neka vas ne skrenu s puta dobrih djela. Vičite usred gomile koja vas ušutkava, zaustavlja i vrijeđa - oni čiji su životi zli. Ne samo riječima nego i svojim zlim djelima zli kršćani suzbijaju dobre.

Dobar kršćanin nema želju ići na javne predstave. Upravo obuzdavanjem takvih želja doziva Krista želeći ozdraviti. Ostali idu onamo, ali, tko zna, možda su pogani ili Židovi? Ah, zaista, kad kršćani ne bi išli na javne predstave, bile bi toliko prazne da bi i oni koji su se tamo zatekli otišli od srama. Drugim riječima, mnogi kršćani onamo zalaze i tako sramote Sveto Ime.

Viči za Kristom tako što u srcu zatomljavaš tu požudu za svjetovnim užitkom. Ustraj u tom poviku ne bi li Isus zastao i izliječio te. Viči za Njim usred gomile i ne očajavaj da nećeš doprijeti do Njega. Slijepci u Evanđelju nisu zapomagali tamo gdje nije bilo gomile pa onda i nikog tko bi ih mogao ometati. Vikali su usred gomile, a ipak ih je Gospodin čuo! Tako i ti, čak i među grješnicima i onima koji idu za senzualnostima i ispraznostima ovoga svijeta, viči ne bi li te Gospodin čuo i ozdravio! Ne pokušavaj otići nekamo drugamo, dozivaj Gospodina baš tu gdje jesi i promatraj kako su iscijeljeni oni koji su Ga dozivali upravo među svjetinom u kojoj su se nalazili.