Prva propovijed Franje I

Papa Franjo slavio je Missa pro Ecclesiae u Sikstinskoj kapeli u četvrtak popodne. Ovdje pročitajte potpuni prijevod njegove homilije s Radio Vatikana.

Para borrar

Papa Franjo

Ova tri misna čitanja imaju nešto zajedničko: to je pokret. U prvom čitanju pokret je hod; u drugom čitanju pokret je u izgrađivanju; u trećem, u Evanđelju, pokret je u ispovijedanju. Hoditi, graditi, ispovijedati.

Prvo što je Bog rekao Abrahamu je ovo: Mojim hodi putem i neporočan budi (Post 17, 1). Dakle naš je život hod. Naš je život hod i kad se zaustavimo, to nije dobro. Moramo uvijek hoditi, u Gospodinovoj prisutnosti, u Gospodinovoj svjetlosti, nastojeći živjeti onom neporočnošću koju Bog traži od Abrahama u obećanju.

Graditi. Graditi Crkvu. Govori se o kamenju: kamenje ima težinu; ali riječ je o živom kamenju, pomazanom Duhom Svetim. Izgrađivati Crkvu, Kristovu zaručnicu, na onom kamenu zaglavnom koji je sâm Gospodin.

Treće: ispovijedati. Možemo mi hoditi koliko želimo, možemo graditi mnogo toga, ali ako ne ispovijedamo Isusa Krista, nije dobro. Postajemo pobožna nevladina organizacija, ali ne Crkva, Gospodinova zaručnica. Kada se ne hodi, stoji se. Kada se ne gradi na kamenju što se dogodi? Dogodi se ono što se dogodi djeci na plaži kada grade kule od pijeska, sve se sruši, nema postojanosti. Prisjećam se jedne izjave Leona Bloya koji je rekao: "Tko se ne moli Gospodinu, moli se đavlu", jer kada se ne ispovijeda Isusa Krista, ispovijeda se svjetovnost zloduha.

Hodati, graditi-izgrađivati, ispovijedati. Ali to nije lako jer u hodanju, građenju, ispovijedanju ponekad se dogode potresi i zastoji: to su pokreti koji nas vuku unatrag.

Današnje Evanđelje se nastavlja jednom posebnom situacijom. Sâm Petar, koji je ispovjedio Isusa Krista, kaže mu: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. Ja te slijedim, ali nemojmo govoriti o križu. Slijedit ću te... bez križa. A kada hodamo bez križa, kada gradimo bez križa i kada ispovijedamo nekog Krista bez križa, nismo Gospodinovi učenici: svjetovni smo. Biskupi smo, svećenici, kardinali, pape, ali nismo Gospodinovi učenici.

Želja mi je da svi, nakon ovih milosnih dana, imamo hrabrosti – upravo hrabrosti – kročiti u Gospodinovoj prisutnosti, s Gospodinovim križem; da imamo hrabrosti graditi Crkvu na krvi koju je Gospodin prolio na križu i ispovijedati jedinu slavu – Krista raspetoga. I tako će Crkva ići naprijed.

Želim svima nama, da nam Duh Sveti, molitva Gospe, naše Majke, udijeli tu milost: da hodimo, gradimo, ispovijedamo Isusa Krista raspetoga. Tako neka bude!