Sam postupak je pokrenut 5. ožujka 2004. godine. Alvaro del Portillo rođen je u Madridu 1914. godine. Prvim nasljednikom sv. Josemarije Escrivá na čelu Opusa Dei postao je 1975. godine nakon smrti osnivača. Umro je u Rimu 23. ožujka 1994. godine.
Alvaro del Portillo bio je student kada je prvi puta upoznao Josemariju Escrivá, utemeljitelja Opusa Dei. Osjetivši Božji poziv, priključio se Opusu Dei godine 1935. Od 1939., kada je imao samo 25 godina, bio je najprisniji suradnik sv. Josemarije te od 1975. njegov imenovani nasljednik. Odmah po stupanju u Opus Dei, Alvaro je nastavio daljnje teološke studije, po završetku kojih je zaređen za svećenika 1944. Za biskupa je zaređen 1991. godine. U Rim se preselio 1946. godine, gdje je živio i djelovao do svoje smrti, 23. ožujka 1994. godine. Na dan smrti Alvara del Portilla papa Ivan Pavao II. pošao je na bdijenje i molio nad njegovim posmrtnim ostacima. Flavio Capucci, postulator procesa, razložio je njegov životni profil u jednoj reportaži objavljenoj u časopisu «Expansion». Prema onima koji su ga izbližega poznavali te njihovih spisa moguće je rekonstruirati mnogostruke aspekte njegova karaktera: na prvom mjestu to je njegova skromnost, jednostavnost i darežljivost koje su naprosto privlačile svakog s kim se ovaj dragi čovjek susretao, potom njegova ozbiljnost s kojom je pristupao svakom zadatku, unutarnji mir kojim je zračio, čudesan način pozitivnog promatranja svakoga, velikodušnost, preobilna ljubaznost, sposobnost nošenja tereta problema, u jednoj riječi, njegovo duhovno očinstvo. Svi također ističu njegovu primjernu vjernost osobi i duhu sv. Josemarije.
Još uvijek ne postoje specijalističke studije o doprinosu don Alvara formiranju načelne doktrine II. Vatikanskog Koncila, o ulozi laika u širenju Evanđelja. Ideje don Alvara o laikatu prepoznatljive su u knjizi «Fieles y laicos en la Iglesia», objavljenoj 1979., a neke od tih ideja već su prije elaborirane na teološkim susretima u godinama koje su prethodile i koje su neposredno slijedile Koncil. To su uglavnom ideje koje je don Alvaro preuzeo iz poruke sv. Josemarije sa teološko-eklezijalnim implikacijama, cilj kojih je dati jednu novu vitalnost životu Crkve. Napose je ovdje važan govor o laicima kao aktivnim članovima Božjega naroda te njihovoj zadaći neprestanog posvećivanja sekularne stvarnosti sa velikom požrtvovnošću u konfiguraciji kršćanskoga društva.
Od neizmjernog značaja je i njegov utjecaj na sve pastire. Nije poznato da je don Alvaro učinio bilo kakvu nepromišljenost ili diskontinuiranost pošto je naslijedio čelnu funkciju Opusa Dei. Upravo je dragocjeno to što nije napustio vjernost duhu sv. Josemarije. Za vrijeme upravljanja prelaturom nije pokazivao nikakve pretenzije za vlastitom originalnošću, niti ikakvu intenciju da prvotnu poruku utemeljitelja Opusa Dei interpretira na način da bi sebe proslavio. Također, kontinuitet rada nije primjenjivao mehanički u život, jer je vjernost poruci shvaćao kao stvaralačku krepost koja se oblikuje u dušama i srcima onih koji sudjeluju u programima Opusa Dei. Tek onda u takvu stanju duha moguće je postići stvaralačku snagu dinamike duhovnog života. Vremena se mijenjaju, socijalne, društvene i kulturalne okolnosti variraju, ali poruka Evanđelja uvijek je živa i trajna. Svi vjernici Opusa Dei bit će uvijek neizmjerno zahvalni Bogu što su imali prilike prijateljevati s don Alvarom, koji je dakle sav svoj život potrošio u prosvjećivanju i posvećivanju duša, tražeći isključivo veće dobro Crkve i ljudskih duša, a ne slavu Opusa Dei u ljudskim očima! Hvala Bogu Ocu i don Alvaru del Portillu!
