Montse Grases je bila djevojka koja je osjetila Božji poziv od svoje mladosti, da Mu služi u običnom životu. Širila je svojim prijateljima i rodbini mir koji dolazi od bliskog odnosa s Bogom, dok se borila s ozbiljnom bolešću koja je na kraju dovela do njezine smrti.
María Montserrat Grases García ("Montse") rođena je u Barceloni 10. srpnja 1941. godine. Bila je drugo od devetero djece Manuela Grases i Manolite García. Nakon završetka srednje škole i usporednog učenja klavira, počela je pohađati nastavu u Profesionalnoj školi za žene, također u Barceloni.
Voljela je sport, glazbu i tradicionalne lokalne plesove, osobito "sardanas". Imala je mnogo prijatelja i uživala je u glumi u predstavama. Roditelji su je naučili da ima povjerljiv odnos s Bogom. U domu Grasesovih, Montse je razvila mnoge karakteristike svoje osobnosti: vedrinu, jednostavnost, zaborav na sebe i brigu za materijalne i duhovne potrebe drugih. S nekoliko svojih školskih kolega bi ponekad posjećivala siromašnija područja Barcelone i podučavala djecu katekizmu, donoseći im često male igračke ili slatkiše. Imala je živahan i spontan temperament, a ponekad su njezine reakcije bile pomalo grube, iako se njezina obitelj i učitelji prisjećaju da se trudila kontrolirati svoju narav i biti prijateljski nastrojena i gostoljubiva prema svima.
Godine 1954. je upoznala Opus Dei, koji je 1928. osnovao sveti Josemaria Escrivá kako bi podsjetio sve kršćane na njihov poziv na svetost u njihovoj obitelji i radnom okruženju. Roditelji od Montse su već bili članovi "Djela" (kako se ponekad naziva Opus Dei, "Božje djelo" na latinskom), i pomogli su joj da osnaži svoj duhovni život i nastoji svaki dan bolje živjeti kršćanske vrline. Manolita je potaknula svoju kćer Montse da posjeti centar Opusa Dei koji je nudio edukaciju mladim djevojkama o vjeri i ljudskim vrlinama.
Malo po malo je shvatila da je Bog poziva na taj put u Crkvi, a 24. prosinca 1957., nakon što je o tome razmatrala u svojoj molitvi i zatražila savjet, upitala je za pristup u Opus Dei. Od tada je uložila više konkretnog napora kako bi postigla svetost u svom svakodnevnom životu. U svojoj duhovnoj borbi pokušala je na prvo mjesto staviti kontemplaciju Kristova života, kao i euharistijsku pobožnost, odanost Gospi, duboku poniznost i odlučnost da služi drugima. Igranje košarke ili tenisa također je postalo prilika za velikodušnost prema drugima. Montse je nastojala pronaći Božju volju u ispunjavanju svojih svakodnevnih dužnosti i brizi za sitne detalje iz ljubavi, a mnogim svojim prijateljima i članovima obitelji je proširila mir koji dolazi iz života blizu Boga.
U prosincu 1957. godine Montse je počela osjećati bol u lijevoj nozi. Šest mjeseci kasnije, liječnici su otkrili da je to uzrokovano karcinomom (Ewingov sarkom) u bedrenoj kosti. Ova bolest uzrokovala je kod Montse intenzivnu bol, koju je prihvatila s vedrinom i odlučnošću. Unatoč bolesti, nikada nije izgubila zaraznu vedrinu ili sposobnost stjecanja prijatelja koja je utemeljena na dubokoj ljubavi prema dušama. Mnoge svoje prijatelje i kolege iz razreda koji bi je došli posjetiti, bi približila Bogu. U svojoj boli je pronašla Isusa i Gospu. Oni koji su joj bili bliski svjedočili su njezinom progresivnom sjedinjenju s Bogom i načinu na koji je svoju patnju pretvorila u molitvu i apostolat: jednom riječju, u svetost. Jedna od njenih prijateljica kaže da kad je vidjela Montse kako moli, mogla je osjetiti njezinu bliskost s Kristom.
Montse je umrla 26. ožujka 1959., na Veliki četvrtak te godine, nekoliko mjeseci prije nego što je navršila 18 godina. Pokopana je na groblju Sudoeste u Barceloni. Mnogi su ljudi posvjedočili o njenom herojskom i uzornom životu. Od tada se njezin ugled svetosti nastavio širiti, ne samo u Španjolskoj nego i po cijelom svijetu.
Od 1994. posmrtni ostaci Montse Grases čuvaju se u kripti oratorija Santa María de Bonaigua, u ulici Jiménez I Iglesias u Barceloni. Mnogi ljudi tamo odlaze moliti za njezin zagovor i tražiti pomoć. Zagovoru Montse pripisan je veliki broj naklonosti i milosti, mnoge od njih u ime mladih koji traže Montseinu pomoć u svojim potrebama.