12. svibnja 1921. Alvaro del Portillo primio je prvu pričest u crkvi Gospe od Začeća u Madridu. Taj je datum kasnije odabran za obilježavanje njegova liturgijskog spomendana na dan proglašenja blaženim. S obzirom na njegov nadolazeći blagdan i konklavu koja je upravo završila, nudimo neka razmišljanja blaženog Alvara del Portilla o papi, Petrovom nasljedniku i pastiru sveopće Crkve:

1. Znam da ćete, ustrajni jednodušno u molitvi, moliti za Papu koji dolazi, vjerni nauku i primjeru našega Oca u sličnim okolnostima. “Već ga volimo!” rekao bi naš Otac tijekom razdoblja sede vacante, misleći na budućeg suverenog poglavara. Pa i mi ga ljubimo, moleći, moleći mnogo. (Pismo, 29-IX-1978.)
2. Puno volite Papu, djelima vjernog služenja Crkvi; učvrstiti ovaj duh koji je od početka uvijek bio karakteristična crta Djela. (Pismo, 9-I-1980.)
3. Sa svog radnog mjesta – u uredu i na terenu, kod kuće, u tvornici i na sveučilištu, posvuda – ako svoje dužnosti ispunjavamo s radošću i vjerni smo svom pozivu, ako smo iskreno pobožni svaki dan, pomažemo Papi u njegovoj misiji upravljanja Crkvom, jačamo tolike kršćane koji su nepravedno progonjeni zbog vjere, njegujemo mir i slogu među narodima, dajemo poticaj apostolatu: vršiti u najrazličitijim sredinama sijanje mira i radosti. Nije li to nešto za što treba zahvaljivati ​​Bogu svaki dan? (Pismo, 1-XI-1984.)
4. U Opusu Dei volimo Papu, tko god on bio, i volimo mu iskazivati ​​i ljudsku i nadnaravnu ljubav. Ostati ujedinjen s Papom jedini je način da budemo vjerni riječima našega Gospodina, koji je rekao: super hanc petram ædificabo Ecclesiam meam. Krist je taj koji gradi Crkvu – i nas s Njom – po Duhu Svetome, ali na temeljima koje je On sam postavio. Nema drugog načina nego uvijek djelovati cum Petro et sub Petro, u jedinstvu s Papom i pod njegovom vlašću. (Homilija, 2-V-1988.)
5. "Tko god on bio; visok ili nizak, debeo ili mršav, iz ove ili one zemlje, on je Petar. A Bog naš Gospodin Isus Krist dao je ključeve upravljanja Crkvom Petru." (Okupljanje u Parizu, 1988.)
6. Puno volite Svetog Oca. On je, u ime Božje, znak i uzrok jedinstva u Crkvi. Budite najposlušniji njegovim učenjima i svemu što on postavi. I u svakoj biskupiji volite biskupa i mnogo molite za njega, da mu Gospodin svojom milošću uvelike pomogne nositi tako teško breme; i tako da jedinstvo svih s Petrom, Velikim svećenikom, može uvijek jačati. Ubi Petrus, ibi Ecclesia: gdje je Petar, ondje je Crkva. (Pismo, 28-VII-1988.)
7. Trebamo biti vrlo rimski, iz ljubavi prema Petrovom nasljedniku, s ljubavlju koja se pokazuje kroz molitvu i žrtvu za njegovu osobu i nakane, kroz vjernost njegovim učenjima i kroz svesrdnu poslušnost njegovom vodstvu. I mi bismo također trebali biti vrlo rimski u našoj apostolskoj revnosti da sve duše zajedno s Petrom dovedemo Isusu preko Marije. (Pismo, 1-VIII-1991.)
8. Molitva za zajedničkog Oca svih kršćana ne može se ograničiti na više ili manje iznimne trenutke, poput ovih kroz koje smo upravo prošli. To mora biti dio našeg uobičajenog pristupa, koji se prakticira svaki dan i mnogo puta na dan. Tu smo lekciju naučili od našeg svetog Utemeljitelja, blaženog Josemarije, koji je sažeo misiju Opusa Dei u nekoliko riječi koje bismo trebali imati na umu: omnes cum Petro ad Iesum per Mariam! Naše apostolsko djelovanje sastoji se u tome da vodimo sve ljude koje nađemo na našem putu, u bliskom jedinstvu s Petrom, Papom, sve do Isusa po Mariji. A taj cum Petro, koji je naš Otac toliko naglašavao, može se pokazati, prije svega, u molitvi i mrtvljenju za osobu Svetoga Oca i njegove nakane. Pomažemo mu na taj način nositi breme, breme istovremeno teško i blago, koje je Gospodin stavio na njegova ramena. Nemojte to nikada zaboraviti, kćeri i sinovi moji, i pobrinite se da to ne zaborave ni vaši rođaci, prijatelji i poznanici! (Pismo, 1-VIII-1992.)