Kanonizacijski proces Tomása i Paquite Alvira

Nakon više od 50 godina bračnog života i 9 djece, proces za kanonizaciju para je u tijeku. Oboje su bili vjernici Prelature Opus Dei.

Tomás i Paquita Alvira

Čitatelji biografije Sv. Josemarije koju je napisao Vasquez de Prada sjećat će se Tomása Alvire, mladog doktoranda koji je prešao Pirineje sa Sv. Josemarijom u studenom 1937. kako bi pobjegao od vjerskog progona u vrijeme španjolskog građanskog rata. Kada je rat 1939. završio, oženio je Paquitu Dominguez i osnovao obitelj koja će s vremenom dobiti devetero djece.

Tomás se htio pridružiti Opusu Dei kao prvi član supernumerarij, ali mu je Sv. Josemaria rekao da pričeka potpuno Crkveno dopuštenje ovakvog puta svetosti za ljude u braku. Tomás se pridružio Opusu Dei 1947, a njegova supruga Paquita 1952.

Dijecezijsku fazu kanonizacijske kauze sluga Božjih Tomása i Paquite Alvira formalno je zatvorio nadbiskup Madrida, kardinal Ruoco, 20. rujna 2012. Osmero živuće djece para bilo je prisutno na ceremoniji.

Svjedočanstva i dokumenti sakupljeni tijekom tri godine dijecezijske istrage poslani su u Rim i sada ih proučava Kongregacija za kauze svetaca.

1945. brzo nakon rođenja njihovoh četvrtog djeteta, Pilar

Za vrijeme ceremonije zatvaranja kardinal Ruoco je rekao: „ispred nas imamo primjer poziva na svetost za koji je Drugi vatikanski koncil ustrajao da je univerzalan poziv svih koji su kršteni, put koji je Sv. Josemaria Escrivá osvijetlio i širio od 1928.”

Za madridskog Nadbiskupa „ovaj postupak kanonizacije potvrđuje, kako je Benedikt XVI rekao, da biti svet ne znači činiti čudne ili spektakularne stvari, ili biti ljudi bez mana. Znači odlučnu borbu biti sjedinjen s Bogom u svakodnevnom životu, s dubokom brigom za druge.” Kardinal Ruoco je izrazio svoju radost gledajući rastući broj laika koji su u postupku kanonizacije i naglasio da „Crkva želi kao modele svetosti zadržati ljude koji su u potpunosti živjeli svoje bračno zvanje.”

Za vrijeme ceremonije, Pilar Alvira, četvrto dijete para, govorila je o „nevjerojatnom kapacitetu ljubavi” kod svojih roditelja. „Atmosfera u našem domu bila je ona ogromne privrženosti jer su se u potpunosti davali nama i učili nas da se mi tako ponašamo prema drugima.”

Tomás Alvira je rođen u Villanueva de Gallego, u blizini Saragosse, 17. siječnja 1906, a umro je u Madridu 7. svibnja 1992. Nakon što je doktorirao kemiju, podučavao je na Institutu za prirodne znanosti u Madridu,

Paquita Dominguez rođena je u Borau, u blizini Huesca, 1. travnja 1912, a umrla je u Madridu 29. kolovoza 1994. Radila je kao profesorica u srednjoj školi za vrijeme španjolskog građanskog rata. Ona i Tomás su se vjenčali na kraju rata, 16. lipnja 1939, u Saragossi. Imali su devetero djece od kojih je prvo, Jose Maria, umrlo u dobi od pet godina.

Vjerni duhu Opusa Dei, na djecu i na mnoge ljude su prenijeli svoj primjer kršćanskog života i braka, „svijetlog i veselog doma” kako je Sv. Josemaria običavao reći.

Borili su se za svetost kroz herojske i postojane vježbe kršćanskih vrlina. Sveta misa bila je središte i korijen njihova unutarnjeg života. Uz pomoć Božje milosti i živeći u Božjem prisustvu, proželi su svoje svakodnevne aktivnosti natprirodnim značenjem.

U svibnju 2013, Rafael Alvira pokazuje papi Franji molitvenu karticu za kauzu kanonizacije svojih roditelja

Oboje su patili od teških bolesti prema kraju svojih života i predali svoju patnju s dubokim natprirodnim pogledom.