Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: "Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?" Ali mu Isus odgovori: "Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!" Tada mu popusti. Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!"
(Matej 3:13-17)
Svi su ljudi sinovi – djeca Božja. Međutim, jedno dijete može prema Ocu reagirati na mnogo različitih načina. Moramo se truditi da budemo djeca koja shvaćaju da Gospodin – u svojoj ljubavi prema nama kao svojoj djeci – želi da se mi nastanimo u njegovoj kući, usred ovoga svijeta; da se On zato pobrinuo da mi pripadnemo u njegovu obitelji, da On sve s nama dijeli i mi sve s Njim, da imamo s Njim taj obiteljski dodir pun pouzdanja, koji nam dopušta da za sve molimo kao mala djeca, pa kad bi to bio i – sam mjesec!
Dijete Božje obraća se Gospodinu kao svojem ocu: Njegov ophod nije ni ulagivana pokornost ni puko dvorsko iskazivanje formalnog poštovanja; to je kontakt pun iskrenosti i pouzdanja. Bog nije protiv čovjeka. Boga ne zamara naša nevjera. Naš nebeski Otac oprašta svaku uvredu, samo ako se sin vrati i opet Njemu obrati, ako se pokaje i moli za oproštenje. Naš je Gospodin toliko Otac da On čak našoj potrebi za oproštenjem izlazi u susret i približuje nam se širom otvorenih ruku, da nam daruje svoju milost.
Susret s Kristom, 64
Kršćanin zna da je krštenjem primio Kristov kalem i da je svetom potvrdom osposobljen boriti se za Krista; on se osjeća pozvan da djeluje u svijetu sudjelovanjem u kraljevskoj, proročkoj i svećeničkoj službi Kristovoj; on se osjeća s Kristom sjedinjen u euharistiji, sakramentu jedinstva i ljubavi. Zato on mora živjeti kao Krist među ljudima i ljubiti svakog pojedinog, štoviše – cijelo čovječanstvo…
Ne možemo u Kristu razdijeliti njegovu bit Bogo-čovjeka od njegova otkupiteljskog djela. Riječ je postala Tijelo i došla na svijet, ut omnes homines salvi fiant (1 Tim 2,4), da se svi ljudi spase. Usprkos našoj bijedi i osobnim slabostima, mi smo drugi Krist, mi smo sâm Krist; jer i mi smo pozvani da služimo ljudima…
Gospodin je došao da svim ljudima donese mir, radosnu vijest i život. Ne samo bogatima, niti samo siromašnima; ne samo učenima, niti samo neukima: ne, nego svima. Svoj braći, jer mi smo braća budući da smo djeca jednog Oca Boga. Postoji samo jedan narod: narod Božje djece. Postoji samo još jedna boja kože: boja kože djece Božje. I postoji samo još jedan jezik: jezik koji govori srcu i pameti, bez riječi, ali tako da s pomoću njega uspijevamo prepoznati Boga, i koji nas navodi na to da se međusobno ljubimo.
Susret s Kristom, 106