Intervju s postulatorom za Isidora Zorzana

​Msgr. Jose Luis Gutierrez Gomez, postulator kauze za proglašenje Isidora Zorzana svetim, odgovara na neka pitanja.

1. Tko je bio Isidoro Zorzano?

Isidoro Zorzano je bio inženjer koji je marljivo radio na uzoran način, s odanošću i duhom služenja prema svojim kolegama. Promicao je inicijative za pomoć potrebitima, i pokazivao veliku vjeru i ljubav u svom kršćanskom životu. Oni koji su ga poznavali sjećaju se njegove vedrine, staloženosti, optimizma, i njegovog promišljenog ponašanja. Jedan svjedok je izjavio kako su za vrijeme Isidorovog boravka na sveučilištu njegovi kolege "odlazili k njemu kao "mirotvorcu" kako bi razriješili sukobe koje su ponekad imali."

Rođen je 13. rujna 1902. u Buenos Airesu u Argentini, kao dijete španjolskih roditelja. 1905. obitelj se preselila u Španjolsku, gdje je Isidoro postao industrijski inženjer. Radio je za jednu željezničku kompaniju, prvo u Malagi, a zatim u Madridu. Uz to je držao predavanja u industrijskoj školi u Malagi. 1930. je upoznao sv. Josemariju Escrivu, bivšeg prijatelja iz osnovne škole, te je nakon dugačkog razgovora s njime Isidoro zatražio pristup Opusu Dei, koji je osnovan 1928. U ovom crkvenom putu, Isidoro je otkrio mogućnost ispunjavanja svoje želje da se preda Bogu usred svijeta.

Njegova nepokolebljiva vjernost uvijek je bila velika potpora osnivaču Opusa Dei u teškim godinama Španjolskog građanskog rata (1936. - 1939.), kao i u razvoju apostolskog djelovanja Opusa Dei u ranim 40-ima. U siječnju 1943. dijagnosticiran mu je maligni rak limfnih čvorova. To je bila iznimno bolna bolest, koja je započela mjesecima prije nego što su je otkrili, i koju je hrabro podnosio s prepuštanjem volji Božjoj. Jedan od njegovih kolega iz željezničkog ureda u Madridu prisjetio se: "Kada smo razgovarali o našim šefovima, bilo je uobičajeno reći: 'Don Isidoro je svetac.'" Druga osoba koja je radila s njime izjavila je: "Gubitak Isidora nas je jako pogodio. Njegova smrt za nas je bila poput gubitka oca."

2. Papa Franjo je odobrio objavu Dekreta o herojskom stupnju Isidorovih kreposti. Možete li nam reći nešto o tome?

Isidorova upornost u običnim stvarima bila je izvanredna, izraz njegove odanosti. Uvijek je ispunjao obaveze koje je preuzimao, sve do posljednjeg trenutka svojeg života na zemlji. Ovo se može činiti jednostavnim zbog pogrešne ideje onoga što "heroizam" znači. Ta riječ nije sinonim za izvanredna djela ili iznenađujuća postignuća. Heroizam znači konstantno prakticiranje kreposti tijekom dovoljno dugačkog vremenskog razdoblja, tamo gdje se pojedinac nalazi, u svakodnevnoj stvarnosti, u ispunjavanju svojih obaveza kao radnik, građanin, prijatelj, član obitelji, itd. To je ono što je Isidoro činio.

Volio je svoju struku, i znao je da ga je Bog pozvao da traži svetost u svome poslu. Njegova ljubav prema Bogu poticala ga je, na primjer, da bude prvi u uredu ujutro. Prihvaćao je s dobrim humorom i nadnaravnim pogledom povremene smetnje i nepravde svojih šefova, trudio se da sve čini s profesionalnom kompetentnošću i pokušao biti ugodan u svojem odnosu s drugima. Bio je dobro poznat zbog svog osjećaja za pravdu i bliskosti s ljudima s kojima je radio. Znali su da "kod don Isidora traljav rad neće proći", zato što je uvijek osobno osigurao da se posao savjesno obavi. Isidoro je davao poduke u industrijskoj školi u Malagi. Njegovi učenici se sjećaju njegove velike strpljivosti, i toga da su mu mogli pristupiti s bilo kojim pitanjem, čak i na putu prema kući. Među učenicima se često govorilo "Isidoro je svetac."

Uskladio je svoj rad s intenzivnim molitvenim životom. Gajio je veliku ljubav prema euharistiji i ustajao rano svakog jutra kako bi išao na svetu misu i primio Svetu pričest. Pomagao u socijalnim radovima i pokušao približavati svoje prijatelje i kolege Bogu.

3. Kako Isidoro može pomoći radnicima u našem vremenu?

Iz primjera koje sam upravo naveo, Isidoro nam može pomoći kao uzor radnicima naših dana, bilo da je riječ o inženjerima ili fizičkim radnicima, ili majkama obitelji koja veselo obavljaju različite aktivnosti tokom dana. Blaženi Alvaro del Portillo je dobro poznavao Isidora i ostavio pisano svjedočanstvo da je od njega naučio "posvećivati rad svakoga dana, s redom i ustrajnošću. Raditi što je savršenije moguće, s ljubavlju, malene stvari svakoga trenutka. Isidoro je uvijek radio. Mislim da nitko ne može reći da ga je vidio kako gubi vrijeme. Štoviše, kombinirao je ovaj marljivi duh s izuzetnim duhom poniznosti. Isidoro nikada nije nikome stao na put. Radio je tiho i ponizo, nastojeći ne privlačiti pozornost na sebe."

Mislim da nam Isidoro također daje primjer kršćanskog integriteta. Nije ga brinulo što drugi misle ili govore, iako to može donijeti probleme ili poteškoće. Jedna od njegovi h sestara nam je rekla da je imao šefa koji se protivio Isidorovom napredovanju na radnom mjestu govoreći: "Kakav inženjer može biti čovjek koji ide svaki dan na misu!"

4. Imaju li ljudi danas pobožnost prema Isidoru? Kako su saznali o njemu?

Isidoro je umro prije 73 godine. Jedva da je živa još poneka osoba koja ga je osobno poznavala. Ipak, čak i prije smrti, oni koji su ga poznavali govorili su da je na glasu svetosti. Njegova je reputacija rasla, šireći se među ljudima u mnogim zemljama svih godina i socijalnih uvjeta. Na primjer, fratar koji ga je poznavao prilično dobro, fra Jose Lopez Ortiz, nakon što je postao biskupom zamolio je komadić prstena kojeg je Isidoro nosio kako bi mogao biti rastopljen kao relikvija u njegovom biskupskom prstenu.

Mnogi ljudi mole Isidorov zagovor kako bi primili milosti i pomoć od Boga, a ponekad i prava čuda. U uredu postulature zaprimili smo više od 5000 svjedočanstava milosti pripisanih njegovom zagovoru. Jako se razlikuju u svojem sadržaju, dodirujući tisuće događaja koji su se pojavili u običnom životu brojnih osoba. Postoje, naravno, brojni inženjeri i ljudi bliskih zanimanja koji smatraju Isidora kolegom, koji su mu se obraćali da im pomogne u njihovom poslu. Mnogi su mu se obraćali kao "svom inženjeru" kad god su se suočili s tehničkom poteškoćom, kao na primjer, pokretanja računala koje se ne želi upaliti. Ali Isidorov zagovor nije ograničen na svijet tehnike. Spreman je pomoći kada god je potrebno.

Osim toga, u posljednjih deset godina, isprintano je 390 000 molitvenih kartica pobožnosti prema Isidoru, i to ne samo na jezicima zapadnog svijeta, nego također i na arapskom, cebuanou, kineskom, japanskom i tagalogškom, kao i 300 000 kopija biltena.

Tako da ima mnogo ljudi koji su uvjereni da je Isidoro na nebu i koji proširuju glas o njemu ljudima oko sebe, predstavljajući ga kao uzora i zagovornika za Božju pomoć.

5. Kako bi Crkva proglasila osobu blaženom, potrebno je ustanoviti da se njezinim zagovorom dogodilo čudo. Je li bilo ikakvih čudesnih usluga koje se pripisuju Isidoru?

Ured postulature zaprimio je svjedočanstva o nekoliko mogućih čuda pripisanih Isidorovom zagovoru. Jedan primjer je izlječenje mladog svećenika koji je nakon niza napadaja kašlja, praćenih izbacivanjem krvi, hitno odvezen u bolnicu, gdje su mu dijagnosticirali mogući rak. Predložili su hitnu operaciju kako bi se odredila vrsta tumora, te ako je moguće njegovo uklanjanje. Svećenik se obratio Isidoru, moleći ga za izlječenje. Istovremeno, nekoliko je ljudi počelo moliti za njega, moleći za Isidorov zagovor. Za vrijeme operacije, nakon što je istraženo desno plućno krilo i medijastinum (prostor između srčanih membrana, pluća i ostalih organa u grudnom košu), kirurg nije zamijetio nikakvu ozljedu niti promjenu. Nije bilo niti traga nodularne mase. Svećenik je bio potpuno izliječen.

Pozivam ljude koji njeguju pobožnost prema Isidoru, i one koji su saznali o njemu sada, zahvaljujući vijestima o ovom novom koraku prema njegovoj beatifikaciji, da mole za pomoć i čuda po njegovom zagovoru.