"Vi ste svjetlost svijeta" (Mt 5, 14)

Draga braćo i sestre:

slušajući ove Kristove riječi u obraćanju učenicima koje su nam danas izrečene, skoro je strah preuzeo važnu ulogu nad nama. Željeli bismo odmah odgovoriti Učitelju: svjetlost svijeta si ti. Dolazi nam u misli ono što je On rekao o sebi: "Ja sam svjetlost svijeta. Tko mene slijedi imat će svjetlost života." (Iv 8, 12). Ipak, ova stranica Evanđelja podsjeća nas da Krist kaže da smo i mi svjetlost svijeta jer smo je primili od Njega koji je došao na svijet ne samo da "bude svjetlost" nego i da daje svjetlost, da je priopći mislima i srcima koja vjeruju u Njega.

Isus baš to želi od nas kad kaže: "Vi ste svjetlost svijeta". Također dodaje: “Ne može se sakriti grad u visini planine niti se pali svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući.” (Mt 5, 14-15). Dakle, imamo zadaću, imamo odgovornost zbog primljenog dara, odgovornost za svjetlost koja nam je prenesena. Ne možemo se ovlastiti nad njom i čuvati je samo za sebe, nego smo pozvani darovati je drugima: trebamo je učiniti sjajnom (pred čovjekom, v16).

Te istine bila je svjesna blažena Guadalupe. Ona je za nas model kako pokazati tu svjetlost koja je Krist i kako je prenijeti braći. Nalazimo se pred ženom čiji je život bio osvijetljen samo zato što je bila vjerna evanđelju, poliedrična i osjetljiva. Bila je svjetlost za one koje je susrela kroz svoje postojanje pokazujući hrabrost i radost života koji su potjecali od njezine poslušnosti Bogu, čijoj volji se predavala dan za danom i čije otkriće ju je činilo hrabrim svjedokom objave Božje riječi.

Izvor njezinog plodnog kršćanskog života bilo je njezino konstantno i intimno jedinstvo s Kristom. Njezin dialog s Kristom još od mladosti bio je stalan i ostvarivao se kroz intenzivan sakramentalni život i produženo vrijeme molitve. Sveta misa i ispovijed bili su stupovi njezinog duhovnog života. Molitva krunice izrečena s velikom posvećenošću bio je opći znak njezine duboke povezanosti s Majkom Božjom, čijem se posredništvu povjeravala. Maria Guadalupe prošla je zreo i kompletan put molitve koju je iskusila duboko i mistično. Gospodinova prisutnost i Njegova milosrdna ljubav jest otajstvo Uskrsa, iz kojeg je proizišlo svjetlo istine koje je uputilo njezine korake. Ista ta svjetlost pretvorila ju je u svjetiljku "stavljenu na svijećnjak koji osvjetljuje sve u kući". (v. 15)

Križ je također bio neizbježan u njenom životu. U strašnom razdoblju građanskog rata prihvatila ga je s herojskom snagom, plodom vjere i nade, također herojske: tragično strijeljanje njezinog oca, opasnosti oružanog konflikta, udaljavanje od Madrida, siromaštvo i prekid studija usred tolike duhovne i materijalne pustinje doveo je na red susret koji će dovesti do totalnog zaokreta u njezinom postojanju.

Potaknuta zahvalnošću koju je osjetila na jednoj nedjeljnoj misi, osjetila je snažnu želju da nađe nekog tko bi joj mogao pomoći da nađe odgovore na svoje duhovne zahtjeve, i tako je posredstvom jednog prijatelja došla u kontakt s Utemeljiteljem Opusa Dei.

Susret je pretpostavio odlučujući korak životu predanom Bogu. Uključena u Djelo, pokazala se raspoloživom da s entuzijastičnim i velikodušnim duhom priopći svima u svim dijelovima Zemlje radost otkrića "prekrasnog bisera Evanđelja"; i tako je počela razvijati intenzivni apostolat na različitim mjestima stvarajući svugdje i s lakoćom prijateljstvo s mladima koje je bilo prožeto njezinom vjerom, milosrđem i zdravom i zaraznom radošću. Već je shvatila da se jedinstvo s Bogom ne može ograničiti na trenutak molitve u crkvi, nego da se sve predstavlja kao prilika za intenziviranje predanja Bogu.

Njezina duhovna karakteristika bila je, međutim, prenijeti u molitvu sve što je radila. Na primjer, voljela je ponavljati da je potrebno gaziti nogama čvrsto na zemlji, ali uvijek gledajući u nebo da se jasnije vidi ono što nam se događa. (informatio sec. II, dokumentirana biografija str. 46).

Kad ju je Utemeljitelj Escriva de Balaguer pitao je li spremna ići u Meksiko da onamo dovede Djelo, odmah je radosno prihvatila. Nije imala nikakav interes nego da bude pitomi instrument u Božjim rukama. Da prebrodi razumljive obiteljske poteškoće i duhovno se pripremi da ispuni što Bog traži od nje, preporučila se Našoj Gospi od Guadalupe.

U Meksiku njezin apostolski posao bazirao se na Božjoj ljubavi koja se prenosila drugima kao život pun milosrđa i predanja u Njegove ruke u misionarskom činu. Prije svega se brinula da obrazuje one koje su tek došle i inzistirala je na poniznosti. Svojim molitvenim duhom i pobožnosti pridonosila je i bilo je očito da radi za Božju slavu i širenje Njegovog kraljevstva.

U Rimu je bila poslušna i ponizna s osjećajem odgovornosti prema vladi. Bila je radosna kao uvijek posvećujući se uredskom poslu i molitvi.

Kad se vratila u Španjolsku, preuzela je nastavništvo i formiranje mladih u Djelu: to je bilo vrijeme odlučnog, stalnog, velikodušnog i dragog joj kompromisa i produbljivala se sve više u korijenu Evanđelja. To je bio odgovor svjestan Božje ljubavi kojom se osjetila ispunjena, pogotovo u najtragičnijim trenucima svog postojanja.

Sa željom da bude sveta i slijedeći duh Opus Dei, animirana snažnom željom da uvede što više braće i sestara u isti doživljaj, blažena Maria Guadalupe znala je biti u svakoj okolnosti dar za druge čuvajući posebno obrazovanje studentica i posvećujući se znanstvenom istraživanju promičući napredak čovječanstva.

Osim toga, njezino srce uvijek je bilo otvoreno za potrebe bližnjeg prevodeći tu ljubav u aktivnost, primanje i razumijevanje.

U svakoj okolnosti pokazala je da je jaka žena. Njezina snaga bila je posebno vidljiva u poteškoćama u ostvarivanju novih djela apostolata, u evangelizaciji i pogotovo u prihvaćanju tjelesnih ograničenja koja joj je nametao svakodnevni život. Sve je prihvaćala bez rezerve i žaljenja transformirajući bolest u prekrasnu žrtvu Svevišnjemu i u veliku priliku dubokog jedinstva s Kristom na križu.

Nova blaženica priopćuje svim današnjim kršćanima da je moguće harmonizirati molitvu i djelo, kontemplaciju i posao, i to u stilu života koji nas dovodi do pouzdanja prema Bogu i gledanja na naš život kao na izraz Njegove volje, koju treba živjeti u svakom trenutku. Osim toga uči nas da je lijepo i privlačno posjedovati kapacitet slušanja i radost, čak i u najbolnijim situacijama. Maria Guadalupe predstavlja se tako u našim očima kao model kršćanske vjere prenesene tamo gdje je Bog htio, pogotovo u društvenom i znanstvenom istraživanju. U konačnici, to je dar za svu Crkvu i vrijedan primjer slijeđenja. Njezino bogatstvo vjere, nade i milosrđa jest zadivljujuća demonstracija da je drugi Vatikanski koncil potvrdio poziv svih vjernih svetosti specificirajući da svatko slijedi svoj put, (Lumen gentium 41). Ova indikacija Koncila pronalazi ispunjenje u ovoj blaženoj ženi, čijem se posredništvu utječemo u molitvi kako bismo uvijek bili najbolji svjedoci Kristove svjetlosti, svjetiljke koje uvijek osvjetljavaju magle našeg vremena.

Zazivajmo blaženu Mariu Guadalupe: moli za nas!