Sveta Stolica je objavila da je papa Franjo, prihvaćajući molitvu Prelata Djela monsinjora Fernanada Ocáriza, odredio da će Guadalupe Ortiz de Landázuri biti proglašena blaženom u Madridu (u njezinom rodnom gradu) u subotu 18. svibnja 2019. godine. - na godišnjicu njene prve svete pričesti. Sveti je Otac odobrio čuda potrebna za njezino proglašenje blaženom 8. lipnja 2018. godine.
Predstavnik Svetog Oca koji će predsjedati ceremonijom proglašenja blažene kardinal je Angelo Becciu, prefekt Kongregacije za kauze svetaca.
Više detalja o lokaciji i drugim detaljima proslave biti će objavljeno tijekom slijedećih nekoliko tjedana na www. guadalupeortizdelandazuri.org, uključujući i druge načine kako se upoznati sa životom buduće blaženice.
„Ova nas vijest ispunja zahvalnošću Bogu i Svetom Ocu“, istaknuo je monsinjor Fernando Ocáriz u pismu vjernicima prelature i njenim prijateljima. „Pozivam vas da mi se pridružite u molitviGuadalupi za Papine nakane, posebice za rad otaca sinode okupljenih u zajedništvu ovih dana u Rimu kako bi govorili o mladima, vjeri i razboritosti poziva.“
“Ovaj događaj u Crkvi pomoći će naglasiti kako život služenja Bogu i ljudima, uključujući i najpotrebnije, može biti ispunjen radošću i smislom, kako vidimo kroz život Guadalupe. Znala je kako pronaći Boga u svakodnevnom trudu oko svojih znanstvenih istraživanja i predavanja, u različitim zadacima formacije i upravljanja koje joj je povjerio svti Josemaria, kao i u svojoj bolesti, koju je podnosila u jakom kršćanskom duhu.“
Španjolska kemičarka koja je također provela nekoliko godina u Meksiku i Italiji, prvi je laik u Djelu koji će biti uzdignut na oltar.
Kratki životopis
Guadalupe Ortiz de Landázuri (Madrid, 1916. - Pamplona, 1975.) bila je jedna od prvih žena koje su se pridružile svetom Josemaríji Escrivi de Balagueru u njegovom pokretu širenja jedinstvenog poziva kršćana na svetost kroz Djelo. Tekst Kongregacije za kauze svetaca ističe kako je Guadalupe herojski živjela kreposti i „s radošću se u potpunosti predala Bogu i služenju Crkvei, doživljavajući sa silinom božansku ljubav.“ (Dekret o herojskim krepostima Guadalupe Ortiz de Landázuri)
Guadalupe je rano obilježena svojim jakim karakterom i hrabrošću. Kao najmlađa od četvero djece, od kojih je jedno umrlo kratko prije njenog rođenja, srednjoškolsko obrazovanje započela je u srednjoj školi Naše Gospe Pomoćnice, instituciji koju su vodili Marijanisti u gradu Tetuánu, gdje je njezin otac bio raspoređen kao časnik u vojsci. Kao jedina djevojka u svom razredu isticala se hrabrošću i odličnim ocjenama. Srednju je školu završila u Madridu 1933., a u listopadu iste godine upisala je Studij kemijskih znanosti na središnjem sveučilištu. Između šezdeset studenata prve godine njenog smjera bila je jedna od pet žena.
U lipnju 1936. godine, u navali Španjolskog građanskog rata, njezin je otac bio uhapšen i osuđen na smrt nakon ubrzanog suđenja. Zajedno s majkom i bratom Eduardom Guadalupe je ostala uz svog oca sve do njegovih posljednjih sati. Usprkos neizmjernoj boli zbog gubitka i potrebe da s majkom pobjegne iz Madrida nikad nije izrazila srdžbu prema odgovornima za smrt njenog oca. Godinama kasnije, kada se već preselila u Meksiko, ostala je u doticaju s prijateljima koji su bili na strani Republike, među kojima su mnogi morali pobjeći iz zemlje nakon rata.
Godine 1939. nakon rata Guadalupe se konačno vratila u Madrid, dovršila studij kemije i počela predavati u nekoliko škola. Tijekom tog vremena upoznala je osnivača Djela i shvatila da je Bog poziva da bude dio ove nove institucije rođene u srcu Katoličke crkve potpuno se stavljajući na raspolaganje i živeći apostolski celibat. Godine 1944. Guadalupe je imala 27 godina. Od tog trenutka posvetila se traženju osobne svetosti kroz svoj rad i svakodnevne zadatke kao i u pomaganju drugima radeći isto. Njezina je radost bila zarazna, a snaga joj je omogućavala da se suoči sa svakom poteškoćom s pozitivnim pogledom na ishod. Isticala se svojim optimizmom i velikodušnošću.
Godine 1950. osnivač Opusa Dei predložio je Guadalupe mogućnost odlaska u Meksiko. Odmah je pozitivno odgovorila i preselila se s entuzijazmom. Tu je pokrenula formacijske aktivnosti Djela sa svakovrsnim ljudima. Među njezinim prvim projektima bio je studenski dom u ulici Kopenhagen u meksičkom glavnom gradu. Guadalupe se također posebno posvetila uspostavljanju centra za školovanje žena iz ruralnih područja u Montefalcu gdje su uz zanate učile čitati i pisati.
Godine 1956., napustila je Meksiko kako bi pomogla svetom Josemariji u glavnom centru Djela u Rimu. Nakon nekoliko mjeseci, međutim, mitralna stenoza njezinog srca prisilila ju je da napusti Rim i vrati se u Madrid kako bi primila medicinsku skrb. Do kraja života ostala je živjeti u tom gradu. Doktorirala je kemiju i pridružila se Institutu Ramiro de Maezt kao predavač, a kasnije i kao profesor u ženskoj školi za industrijska zvanja u glavnom gradu. Tijekom ovog vremena preuzela je odgovornost za brigu o majci dok je istodobno upravljala jednim od centara Djela nastavljajući se baviti intenzivnim profesionalnim radom.
Usprkos krhkom zdravlju nije popuštala u ritmu rada niti je prestala s apostolskim radom s ljudima svih dobnih skupina. U tim je godinama takođersurađivala u početcima Centra za studije i istraživanje u domaćim znanostima (Center for Studies and Research in Domestic Sciences - CEICID), gdje je predavala tekstilnu kemiju.
Godine 1975., bolest srca koja joj je polako iscrpljivala zdravlje prisilila ju je na još jednu operaciju u Pamploni. Premda je operacija bila uspješna, naknadno zatajenje respiratornog sustava dovelo je do njezine smrti 16. srpnja 1975. godine. Ovog 5.listopada 2018., njezin je grob preseljen iz Pamplone u kapelu Viteza Milosrđa u Madridu.